U mnogim delovima sveta, započinjanje razgovora sa strancem smatra se osnovnom kulturom, ali u Švedskoj ova norma dobija potpuno drugačiji odraz.
Za Šveđane, razgovor ima svoju svrhu – razmenu stvarnih i značajnih informacija. Neformalni razgovori smatraju suvišnim i nazivaju se “kallprat” ili “dodprat” – hladni razgovor ili mrtva priča.
Ova posebnost kulturnog pristupa dolazi do izražaja u svakodnevnim situacijama, gde se mnogi Šveđani trude da izbegnu kontakt očima i neobavezne razgovore sa strancima ili poznanicima. Umesto verbalne interakcije, često će zaroniti u svoje telefone ili zaviriti u izloge na ulici.
Grad Luleo, smešten na krajnjem severu Švedske, ističe se kao primer ovakvog ponašanja. Sa samo tri sata sunčeve svetlosti tokom zime, stanovnici su razvili rezervisanost koja se manifestuje kroz kampanju “Sag hej” (Sai hello), gde se pozdravljaju na ulici u nastojanju da premoste kulturnu distancu.
Stručnjaci ističu da ova specifičnost potiče iz geografskog konteksta – Švedska je slabo naseljena zemlja sa prostranim pejzažem. Decenijama su ljudi živeli u malim zajednicama, retko komunicirajući sa onima izvan svojih neposrednih krugova. Takođe, niska imigracija do 1960-ih dodatno je podržala ovu distanciranost, ostavljajući malo prostora za prihvatanje “nešvedskih” praksi poput neobaveznog ćaskanja.
Iako može delovati kao hladna spoljašnjost, Šveđani su poznati po svojoj ljubaznosti i prijateljskom stavu. Duboko ukorenjene vrednosti kulture razgovora u ovoj skandinavskoj zemlji održavaju balans između rezervisanosti i topline. To ih čini posebnim i intrigantnim u globalnom kontekstu.
Izvor: Report.rs, Foto: Pixabay