Kada ljudi slušaju klasičnu muziku zajedno, njihovi fizički odgovori, uključujući srčani ritam, disanje i provodljivost kože, postaju sinhronizovani. To je pokazala nova studija objavljena u časopisu “Scientific Reports”.
Istraživači su posmatrali 132 posetioca tri klasična koncerta i otkrili da su srca publike kucala brže ili sporije u istim muzičkim delima, dok su nivoi provodljivosti kože pokazivali slične promene. Ovo podržava teoriju “inkorporirane kognicije”, sugerišući da um nije odvojen od tela.
Kamere su čak zabeležile usklađenost pokreta tela, što su autori opisali kao “zapaženo, s obzirom na to da su se svi posetioci koncerata nalazili u zamračenim prostorijama” i bili razdvojeni zbog pandemije.
Interesantno je da su osobe sa osobinama poput otvorenosti prema iskustvima bile sklonije sinhronizaciji. Neurotične osobe i ekstroverti pokazali su manje sinhronizacije. Ovi rezultati pomažu objašnjenje kako javne parade i vojni marševi grade povezanost među učesnicima.
Iako su se brzine disanja usklađivale, ljudi nisu udisali i izdisali istovremeno. Autori studije takođe veruju da bi efekti sinhronizacije bili još izraženiji na pop koncertima gde se ljudi više kreću i igraju.
Ova istraživanja bacaju svetlo na dublju povezanost između muzike, tela i uma. Dokazivanje da muzika može sinhronizovati ljude otvara nove mogućnosti za razumevanje kako umetnost i muzika utiču na našu međusobnu povezanost.
Izvor: Report.rs, Foto: Pixabay