Da li ste se nekada zapitali koja je najveća greška u istoriji nauke? Nauka je jedna od najznačajnijih postignuća čovečanstva, izvor je inspiracije i razumevanja, katalizator za društvene promene i ekonomski rast, a i spašava brojne živote. Međutim, istorija pokazuje mešoviti blagoslov nauke. Neka otkrića učinila su daleko više štete nego dobra.
Najgora greška u istoriji nauke nesumnjivo je razvrstavanje ljudi u različite rase, smatra Darren Curnoe, direktor programa UNSW Australia.
Masivna zabluda poput izuma nuklearnog oružja, fosilnih goriva, olovnog benzina i DDT-a i sumnjiva otkrića i teorije poput ekspandirajuće zemlje, vitalizma, frenologije nekoliko je primera. Ali teorija rase ističe se među svima njima a uzrokovala je neizrecivu bedu pa se koristi za opravdanje varvarskih dela kolonijalizma, ropstva, pa čak i genocida. I danas se još uvek koristi da objasni društvenu nejednakost, Curnoe objašnjava.
Koncept ljudske rase delo je antropologa poput Johanna Friedricha Blumenbacha još u osamnaestom veku u pokušaju da kategoriše nove grupe ljudi koje susreće širenjem evropskog kolonijalizma.
Od samog početka, kategorija rase naširoko je priznata. Većinu vremena rasa se opravdavala na osnovu kulturnih i jezičnih razlika među grupama ljudi, a ne biološkim. U dvadesetom veku, antropolozi počinju pisati o rasi kao biološkom objašnjenju za razlike u psihologiji, uključujući i u inteligenciji i edukacijskim i socioekonomskim razlikama među grupama ljudi.
Ipak, uvek je bilo rašireno verovanje da su rasne kategorije u praksi izuzetno teško primenjive. Ako rasa još uvek rezonuje javno i politički, šta naučnici misle o rasi?
Novo istraživanje uključilo je više od 3.000 antropologa. Jennifer Wagner iz Zdravstvenog sistema Geisinger i njen tim nedavno su objavili rezultate istraživanja u časopisu American Journal of Physical Anthropology u kojem nude vredne uvide u stavove i uverenja antropologa.
Anketirani su ljudi bili članovi Američkog udruženja antropologa, najvećeg stručnog tela antropologa u svetu.
Od njih se tražilo da odgovore na 53 tvrdnji o rasi, poput njihovog mišljenja o rasi, jesu li rase određene biologijom, treba li rasa imati ulogu u medicini, itd. Najviše otkriva odgovor na izjavu: Ljudska populacija se može podeliti u biološke rase, a za koji je 86% ispitanika izrazilo snažno neslaganje ili neslaganje. Na tvrdnju da su rasne kategorije određene biologijom, 88% je izrazilo snažno neslaganje ili neslaganje, a na tvrdnju da većina antropologa veruje da se ljudi mogu podeliti u biološke rase, 85% ispitanika izrazilo je snažno neslaganje ili neslaganje.
Postoji jasan konsenzus među antropolozima da rase nisu realne, da ne odražavaju biološku realnost, te da većina antropologa ne veruje da postoji mesto za kategoriju rase u nauci. Curnoe tvrdi kako unutar rezultata istraživanja pronađeni su zabrinjavajući rezultati antropologa iz privilegovane grupe – u SAD-u muškarci i žene belci za koje je verovatnije da će prihvatiti rasu od ne-privilegiranih grupa.
Ove povlašćene grupe naučnika predstavljaju 75% ispitanih antropologa. Oni su glavni ljudi koji određuju šta je cilj istraživanja, ko dobija sredstva, obučavaju sledeću generaciju antropologa, javno su lice na terenu, kao i stručnjaci čije se mišljenje traži u medijima, napominje Curnoe. Kao i svi ostali, antropolozi su nesvesno pristrasni, naročito pod uticajem socijalnog statusa i kulture u oblikovanju uverenja o pitanjima poput rase.
Ironično, antropolozima je potrebno, da rade prema osporavanju duboko održavanih i kulturno ugrađenih prikaza, kao i na pružanju šanse naučnicima iz istorijsko ne-privilegovanih grupa. Veliko odbacivanje rase od grupe naučnika čija je disciplina proizvela sistem rasne klasifikacije čini vrlo moćnu izjavu, zaključuje Curnoe.
Izvor: geek.hr, Foto: Unsplash