Vanja Parača u intervjuu za Report.rs: „Inspiraciju ne posmatram kao opipljivu stvar, koja dolazi i odlazi… Ja to prikladnije nazivam suštinskim pokretačem koji prati tok mojih misli… “
Današnja gošća portala Report.rs je Vanja Parača, talentovana pesnikinja koja je nedavno objavila novu zbirku pesama „(Bes)kraj zalutalog bluza“. Prvu zbirku pesama „Svrhom sudbine“ objavila je 2018. godine, a njena poezija je objavljena u raznim časopisima, na portalima „Montenegrina“, „Nekazano“, „Suština Poetike“, „Art Mozaik“, „Književnost Uživo“ i drugim, a zastupljena je i u mnogim zbornicima i antologijama.
Vanja, započeo bih ovaj razgovor pitanjem: kada i kako se rodila tvoja ljubav prema pisanju?
Mislim da se ta ljubav nije rodila niotkud, već da je oduvijek tu. Samo je bilo pitanje vremena kad će se ispoljiti u punom sjaju. Ja sam još kao dijete pokazivala afinitet ka lijepo upakovanoj riječi, a iz toga je postepeno krenula da se rađa i ljubav prema čitanju. Prolazeći kroz unutrašnje doživljaje stvaralaca različitih epoha, već negdje na početku srednje škole, shvatila sam da mi najviše leže Kafka, Dostojevski i Kami. Kroz njihove nemire, pronalazila sam odgovore na mnoga sopstvena introspektivna pitanja. Tako da vremenski gledano, u tom periodu sam shvatila da se moja razmišljanja kreću u stvaralačkom pravcu. A na moj “usud” da sve te misli krenem da prenosim na papir, dosta je uticao i početak fakulteta, kao i moj doživljaj sebe u tim nekim “prelomnim” trenucima traženja izlaza iz običnog. Tek tada mi je postalo prihvatljivo da svako od nas svijet posmatra drugačijim bojama, zahvaljujući ljudima koje sam tada upoznala.
Gde pronalaziš inspiraciju tokom pisanja tokom pisanja: u knjigama drugih autora, okolini ili na nekim drugim mestima?
Inspiraciju ne posmatram kao opipljivu stvar, koja dolazi i odlazi… Ja to prikladnije nazivam suštinskim pokretačem koji prati tok mojih misli – sinteza svih mojih strahova, želja i nadanja, moj način života. Iskreno, u djelima drugih nikad nisam tražila uputstvo za objašnjavanje same sebe, već oduvijek težim da nosim crtu autentičnosti u svom pisanju, isto kao i u životu. A kad pričamo o glavnom okidaču koji pokreće moje pisanje, tu glavni faktor jeste okruženje, koje za sobom neminovno povlači ljude, razmijenjene riječi, poglede, boju glasa, očiju,… uglavnom sve ono što poziva na istinu, kako god je mi tumačili.
Kako si došla na ideju za naziv tvoje prve zbirke?
O tome i nisam predugo razmišljala, dok sve nije bilo upakovano kao kompaktna cjelina, koja će tek onda dobiti svoj naziv. Moja prva zbirka iz 2018. godine „Svrhom sudbine“ u sebi nosi tamu melanholije, kako bih iz današnjeg ugla okarakterisala svaku pjesmu koja se našla tamo, pa otuda i naziv.
Za razliku od toga, „(Bes)kraj zalutalog bluza“ nosi prolaznost koja vječno traje i vrti se u krug, baš kao plavi leptir po notama bluza. Nosi nešto što je bezuslovno moje. Moram da priznam da ovaj naslov nosi više ranjivosti, filozofske sentimentalnosti i ljubavi. I iskrena da budem, mnogo više mi dopada ta novija Ja.
Pošto se još uvek nisam susreo sa tvojom poezijom, zanima me o čemu najčešće pišeš?
Ja sam u svom pisanju konstantna. Mnogo više pripadam deskripciji nego naraciji. Estetika izraza mi je jako bitna stvar u poeziji, ali ako je ne prati istina, sve pada u vodu, što naravno nikad sebi ne bih dopustila. Za sebe volim da kažem da pripadam misaono-refleksivnim stvaraocima, koji su vječitoj u potrazi za odgovorima, bilo da su to uzajamna pitanja i odgovori o smislu, istini, čežnji, smrti, apsurdu, ljubavi i slobodi, ali uvijek uz određenu dozu sentimenta. To često zna da bude jače od mene.
Da li imaš književnog uzora koji je uticao na tebe dok si se gradila kao pesnikinja?
Po stilu pisanja, iako sad govorimo o poeziji, najviše osjećam Kafku, i to u svakoj napisanoj riječi. A po nekim težinama i ovozemaljskim tugama, među pjesnicima, meni su Branko Miljković i Mika Antić apsolutni favoriti, koji su na istinski prefinjen način uticali, a i uticaće vječno na živote svih onih koji su otvoreni za doživljaj njihovih lepršavih emocija.
„Pesnik je oduvek bio onaj koji u drugima leči bolest od koje sam umire.“ – mislim da je ovo rečenica preko koje se ne ide.
Prošle godine je NIN-ovu nagradu osvojila Milena Marković koja je takođe pesnikinja kao i ti. Da li je ona po tvom mišljenju prava osoba za glavnu predstavnicu savremene poezije na našim prostorima? Koje bi savremene pesnike ili pesnikinje svrstala u grupu vrednu pažnje? Čija poezija ima moć da te dotakne?
Milena Marković je jedna ostvarena žena, koju pored svega što jeste, ja iskreno ne mogu da posmatram samo kao pjesniknju. A s obzirom da je nisam lično upoznala, ne bih mogla da zalazim u priču da li je ona zaslužena dobitnica NIN-ove nagrade ili nije. Iako uglavnom svi znamo po kojem principu to fukcioniše svake godine . Sve u svemu, meni je Milenina poezija jako pitka i prijatna za čitanje. A ono što je danas vrtoglavo popularno među savremenim pjesnicima je taj neki pripovjedački ton – prepričavanje događaja kroz stihove. Dok ja, ipak, nisam iz te priče. Nosilac suštine nekad može biti i jedna riječ. To sam najviše osjetila kroz stihove naših savremenih pjesnika: Gorana Matića, Valentine Novković, Marka Stanojevića, Vladimira Vukovića, Vladanke Cvetković. Oni su taj krug pjesnika čiji su se stihovi već urezali u vječnost.
Koji je tvoj životni moto?
Sve u svoje vrijeme!
Da li radiš na nekom novom projektu?
Svakako, mada za sad se još uvijek držim poezije, iako u planu imam i jedno „veliko“ prozno ostvarenje sa određenim autobiografskim elementima, ali još čekam da sazri u skladu s godinama koje dolaze, kako bih ja u potpunosti bila spremna da nešto takvo ugleda svjetlost dana. A do tada – nizaće se pjesničke zbirke.
Hvala na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želim ti mnogo sreće i uspeha u daljem radu.
Uvijek je zadovoljstvo je imati sagovornika u ovim pričama. Hvala tebi na pozivu.
Izvor: Marko Veljković, Report.rs, Foto: Vanja Parača
Pratite portal Report.rs na instagramu i fejsbuku
*** ZABRANJENO JE KOPIRANJE INTERVJUA BEZ PISMENOG ODOBRENJA NAŠE REDAKCIJE *** Svako kopiranje i umnožavanje bez pismene saglasnosti portala Report.rs smatraće se grubim kršenjem autorskih prava i biće naplaćeno sudskim putem bez prethodne opomene.