Lidija Nikolić u intervjuu za Report.rs: „Ne mislim da je loše popularizovati književnost, na bilo koji način – makar i samo dobrom fotografijom.“
Danas razgovaram sa Lidijom Nikolić, bukstagramerkom koja stojii iza profila bgcrtice.
Lidija, započeo bih ovaj razgovor pitanjem: kada se rodila tvoja ljubav prema knjigama?
Ljubav postoji oduvek. Prvo su mi čitali drugi, ponajviše baka, a onda kada sam sama naučila da čitam, krenulo je onako kako to obično biva. Prvo dečije knjige, a onda redom sve živo. Bez tog svaštarenja u ranoj mladosti, mislim da je nemoguće izgraditi sopstveni čitalački ukus.
Kako si došla na ideju da otvoriš bukstagram profil i osmisliš ime bgcrtice?
Zaista nije bio zamišljen kao knjiški profil, više kao mešavina mojih različitih interesovanja, kojima nisam želela da smaram prijatelje na privatnom profilu. Neke Crtice iz Beograda, najrazličitijeg tipa. Ali onda je najveća ljubav – ljubav prema knjigama – spontano pobedila sve ostale…
Tvoj profil se izdvaja po izboru knjiga koje spadaju u ozbiljniju književnost. Da li možda postoji neka određena knjiga koja je uticala na tebe dok si se gradila kao čitalac?
Čvrsto verujem da se bez ozbiljnog isčitavanja klasika u mlađem dobu, ne možemo formirati kao čitaoci (pritom, to svakako ne isključuje lutanje po dugim žanrovima). U tom smislu, formativno su na moj čitalački senzibilitet najviše uticali Dostojevski i Tomas Man. Prva čitanja u srednjoj školi, potom ona ozbiljnija na faksu, pa ponavljanja u zrelijem dobu – bez toga ne verujem da bih dobro razumela savremenu književnost, niti umela da procenim šta je u njoj dobro. Ili barem ono što je dobro za mene.
Koji su tvoji omiljeni bukstagram profili? Koga najradije uvek poslušaš za preporuku?
Rado pročitam prikaz na bilo kom profilu, ako mi je knjiga zanimljiva. Za preporuke pratim tek par profila, a jedino Vojislavu, iza profila @cvojislava , gotovo uvek poslušam kada kaže da je nešto za mene. To je zato što se i privatno družimo, puno razgovaramo o knjigama, i čitalački ukus nam se poklapa u 99% slučajeva. Inače, najradije sledim neki svoj unutrašnji osećaj, formiran kroz godine čitanja.
Da li su knjige ponovo u trendu pa ih ljudi fotografišu zarad većeg broja pratilaca na društvenim mrežama ili se zaista čita u tolikoj meri kao što se može videti na bukstagramu?
To se i ja pitam, Marko! Verujem da ima i jednog i drugog; ali suštinski ne mislim da je loše popularizovati književnost, na bilo koji način – makar i samo dobrom fotografijom. Ko zna, možda će nekome i to biti dovoljno da pročita knjigu koja je na njoj.
Šta po tvom mišljenju treba da ima jedan dobar bukstagram profil kako bi ti skrenuo pažnju?
Mislim da nisam adekvatan sagovornik za ovo pitanje, obzirom da radim sve drugačije od onoga što Instagram kao platforma sugeriše! Moji su prikazi katastrofalno neinstagramični, obzirom na svoju dužinu. Ali, isto tako, na tuđem profilu mene će ponajpre privući dobar, kvalitetan tekst.
Šta smatraš svojim najvećim uspehom u bukstagram zajednici: nova poznanstva, veliki broj kvalitetnih preporuka za čitanje ili saradnju sa izdavačkim kućama?
Bez ikakve dileme to su nova poznanstva. Neka od njih pretvorila su se u prava prijateljstva. To je nešto što nikako nisam mogla da predvidim, a donelo mi je ogromnu radost – divni ljudi sa kojima delim istu strast. I to širom regiona, što je zadovoljstvo posebne vrste.
Nema sumnje da ima veliki broj kvalitetnih izdavačkih kuća u Srbiji, ali koju bi posebno izdvojila po kreativnosti, jedinstvenosti, marketingu i odabiru naslova?
Uvek glasam za manje izdavače, nedovoljno poznate čitaocima. Oni su ti koji drže balans kvaliteta objavljenog, u odnosu na kvantitet. Ipak, kao zlatni standard navela bih Geopoetiku, njihova izdavačka politika je vredna svakog divljenja, i to već dugi niz godina – što je za posebnu pohvalu. Od “malih” izdavača izdvojila bih Treći Trg i Književnu radionicu Rašić, čini mi se da zaslužuju mnogo više čitaoca nego što ih trenutno imaju. Primer dobrog spoja izdavačke politike i marketinga, gde se vidi svest o tome kako se na savremen način komunicira sa čitaocima, vidim kod Booke i Štrika.
Znam da je nezgodno preporučiti određenu knjigu čitaocima našeg portala, jer im se čitalački ukusi verovatno razlikuju, ali navedi mi barem pet knjiga za koje bi bilo poželjno da ih svako makar jednom pročita?
Da, to je baš teško pitanje. Verujem da se ne odnosi na klasike, a i glupo bi bilo preporučivati nešto što se preporučuje samo po sebi. Ne bih preporučivala ni neke ekstremno zahtevne knjige (što stilski, što tematski), to je uvek osetljivo. Dakle, knjige koje bih uvek i svima preporučila: Ljosin “Rat za smak sveta”, Pamukov “Čudan osećaj u meni”, Frenzenove “Korekcije”, “Molitvu za Ovena Minija” Džona Irvinga i “Dvore od oraha” Miljenka Jergovića.
Koji je tvoj savet za one koji žele da otvore bukstagram profil?
Savet je jednostavan: radite to pre svega za sebe i zbog sebe!
Hvala na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želim ti mnogo sreće i uspeha u životu.
Izvor: Marko Veljković, Report.rs, Foto: Unsplash
Pratite portal Report.rs na instagramu i fejsbuku
*** ZABRANJENO JE KOPIRANJE INTERVJUA BEZ PISMENOG ODOBRENJA NAŠE REDAKCIJE *** Svako kopiranje i umnožavanje bez pismene saglasnosti portala Report.rs smatraće se grubim kršenjem autorskih prava i biće naplaćeno sudskim putem bez prethodne opomene.