Marko Veljković i Report.rs vam danas predstavljaju neke od najpopularnijih mangi u našoj zemlji.
Radeći u knjižari nešto više od mesec dana, uverio sam se da popularnost mangi neprestano raste, jer je broj kupaca svakog dana sve veći, a sve češće primećujem nova lica koji na pult stave veliku gomilu koja obavezno uključuje „One Piece“, „Naruta“, „Ubicu demona“ i „Beležnicu smrti“, kao i bogatu kolekciju velikog umetnika Đunđija Ita. Ne mogavši da obuzdam znatiželju zbog velike prašine koja se podigla oko novog trenda, odlučio sam da i sam zakoračim u ovaj magični svet i tako sam se susreo sa stvaralaštvom Đunđija Ita i postao još jedan „zaraženi“ ljubitelj mangi.
Kako ne biste pomislili da me je malo više hajp uvukao u svoj vrtlog nego što mi se ovo zaista dopalo, odlučio sam da kontaktiram čoveka koji je davno pre mene upoznao ovaj svet, a on će svojim preporukama potvrditi da je ovo nepresušno prostranstvo ideja u kome za svakog čitaoca može da se pronađe nešto zanimljivo. Moj današnji gost je Ivan Jovanović, bukstagramer koji stoji iza profila valahiru.
Uzumaki – Đunđi Ito

Odlučio sam da u svet mangi zakoračim upoznavši se prvenstveno sa radom Đunđija Ita, umetnika koji se često pominje u poslednje vreme, a nakon pročitane trilogije „Uzumaki“, mogu slobodno da kažem da je hajp potpuno opravdan.
Priča je smeštena u Kurozu, japanskom gradiću u kome počinju da se primećuju neobične pojave. Prva koja će posumnjati da se nešto čudno dešava je srednjoškolka Kirio, glavna junakinja ove mange. Sve počinje opsednutošću spiralama oca njene simpatije, posebno puževima. Ubrzo će shvatiti da to nije samo neka neobična vrsta ludila, već da je čitav grad zaražen tom opsesijom koja se širi poput virusa. Uz pomoć svojih prijatelja, Kirio će pokušati da pobegne sa svojom porodicom iz ovog ukletog grada bez obzira što on ne dozvoljava da ga napustite, a one najupornije kažnjava smrću.
Sve ono što treba da sadrži jedan dobar horor, nalazi se u ovim mangama: strah od nepoznate pojave koja polako izlazi na svetlost, osećaj klaustrofobije i nemoći, hladne likove koji se polako sjedinjuju sa paklom u koji se nalaze umesto da se odupiru, čovekov životinjski nagon u situacijama preživljavanja što uključuje ubistva i kanibalizam. Crteži toliko verodostojno prikazuju ljudsku pohlepu, gramzivost i odlazak u ludilo da sam se u nekim trenucima zaista naježio. Grozote koje su nacrtane se ne ponavljaju, već se produbljuju.
Taman kad ste pomislili da ste videli nešto najodvratnije i da će autor tu podvući crtu, ubrzo se ponovo zadivite Đunđijevom „poremećenom“ umu, jer on nastavlja da se poigrava spiralama spajajući ih sa najobičnijim stvarima, zatim nakon njihovog objedinjenja stvori takav užas da puževe verovatno nikad više nećete gledati istim očima.
Kad pomislite da je sve uzaludno, jer ste se zajedno sa junacima izgubili u lavirintu jezivog grada, Đunđi vam niotkuda nacrta izlaz iz ovog ludila stvorivši šekspirovski završetak za koji biste na početku rekli da se ne uklapa u ovu boleštinu, a na kraju ipak shvatite da je epilog naizgled jedne blede ljubavne priče poslednji element koji je nedostajao ovoj slagalici, samo što je Đunđi i tu najsvetiju stvar spojio sa svojim spiralama, stvorivši na taj način jezivu, tragičnu, ali i snažnu ljubavnu priču.
Ivan Jovanović (valahiru) preporučuje:
Berserk 1 & 2 – Kentaro Miura

Darkwood nam donosi jednu od najprodavanijih mangi. U pitanju je serijal mračne fantastike, Berserk. Berserk je napet od samog početka. Ovo je serijal prepun brutalnosti, krvi, strave i užasa. Epska manga sa sjajnim crtežima u kojima sam uživao.
Priča počinje sa misterioznim, usamljenim vitezom koji dolazi u mali grad. Akcija počinje odmah. Autor ne čeka ni trena da svog junaka baci u vatru i smrtne opasnosti.
Gats je crni vitez čije se ime spominje samo kroz šapat.
Vitez je neobična pojava, uz ogromni mač, metalnu ruku i bezbroj ožiljaka na sebi. Obeležen je žigom, zbog kog privlači mračne sile na sebe. Njegova misija na početku nije jasna, ali je polako spoznajemo.
Autor se ne ustručuje u prikazu eksplicitnih scena, kao i nasilja i krvi. Iz tog razloga serijal je namenjen i odraslima, koji će sigurno uživati u spektaklu koji priča nudi. Adrenalin i napetost zadovoljavaju potrebe i zahtevnijih čitaoca. Crteži su puni detalja, pa sam se na nekima zadržavao.
Dopada mi se i što tankobon u ovom manga serijalu nije kratak. U ovoj priči zaista možete dugo uživati, bez straha o kraju, a priča vam neće dosaditi.
Priča istražuje obe strane ljudske prirode, dobru i lošu. Ovo je ujedno i filozofska borba između dobra i zla, prepuna mitoloških motiva. Serijal postaje bolji sa svakim narednim delom. Ako vas prvi deo nije odmah kupio, drugi sigurno hoće. Razvoj likova u prvom delu nije primetan, ali je tu već od drugog dela.
Lično nisam veliki poznavalac mangi, ali mi se ovaj serijal zaista dopao. Pokazao se kao najboljim do sada. Napetost i sve ostalo što je pružio kupili su me na duže vreme. Čak i da se neki od narednih delova pokaže slabijim, verujem da me to neće odvratiti od namere da ga celog sakupim i pročitam.
Glavni junak me podsetio i na Konana. Možda neke neće, ali je meni odavao sličan utisak i atmosferu u priči. Gats je jedan badass lik, kog zavolite odmah ili ga ne zavolite nikad. Ja sam u prvoj grupi. Od mene velika preporuka. Čitajte Berserk zajedno sa mnom i uživajte.
Beležnica smrti 1 & 2 – Cugumi Oba, Takeši Obata

Veliki sam ljubitelj anima, kao što sam ranije spominjao. Ipak, mange sam uglavnom izbegavao. Sve do sada.
Od ovog svetski popularnog serijala iskreno nisam očekivao previše. Međutim, listao sam jednu, dve, pet stranica i nisam mogao da se odvojim od nje. Crteži su zaista fantastični, uprkos tome što su crno-beli. Obiluju detaljima, koji zadržavaju svačije oko. Priča je takođe odlična. Vuče da se čita dalje i da se sazna razvoj događaja.
Sedamnaestogodišnji dečak Raito pronalazi Beležnicu smrti. Na početku smatra da je u pitanju šala ili obična igra, ali ubrzo shvata da nije u pravu.
Nakon upisivanja imena u beležnicu, ta osoba umire od srčanog udara, osim ako ne navedete tačan uzrok, vreme, mesto i način smrti. U početku, Raito uz pomoć sveske ubije 2 kriminalca, da bi kasnije na dnevnom nivou ubijao desetine, pa i stotinu. Sve svetske policijske i obaveštajne službe pokušavaju da saznaju identitet počinioca i uđu mu u trag.
Za to vreme, tinejdžer uživa uz šinigamija Rjukua. O, da. Zaboravio sam na njega. Rjuku je šinigami kome je dosadio sopstveni svet, pa je beležnicu bacio u svet ljudi. Sada je uz vlasnika beležnice dok se ona ne popuni ili do vlasnikove smrti.
Vlasnik beležnice ne ide u pakao, ni raj… Strašno?
Vlasnik beležnice skraćuje svoj život korišćenjem beležnice… Strašnije?
Uprkos tome što Raitu nije neugodno u prisustvu Rjukua, verujem da ja ne bih mogao da budem opušten u blizini njega. Šinigami je zaista jezivo nacrtan, a pojedini kadrovi mogu da naježe čitaoca.
Dok u početku Raito ima plemenite ambicije i želi da očisti svet od zla, vrlo brzo se menja. Počinje da razmišlja o sebi kao bogu i naposletku preuzima ulogu boga smrti. Svako ko mu stane na put mora umreti.
Autor u ovom serijalu u dobrom delu razmatra o ljudskoj prirodi, a i psihi. Prikazuje kakav je čovek kada se domogne moći. Kada oseti snagu, nemoć drugih i kada oseti kontrolu. Da li će u junaku prevagnuti dobro ili ipak zlo?
Priča teče, a stranice prolaze i prolaze. Kada jednom počnete čitanje serijala, ne možete stati do kraja. Drugi deo unosi još više neizvesnosti i akcije, pa jedva čekate da pređete na treći. Od mene velika preporuka. Uskoro se javljam sa utiscima za naredne delove.
Sve mange koje spominjemo u tekstu je objavio Darkwood i možete ih pronaći u njihovim striparnicama ili bolje snabdevenim knjižarama.
Izvor: Marko Veljković, Report.rs, Foto: Unsplash
Pratite portal Report.rs na instagramu i fejsbuku