Predložena je nova teorija svesti u kojoj naš mozak zapravo nije aktivno svestan našeg okruženja, već obrađuje podsvesna sećanja koja su se razvila pre samo pola sekunde.
Tim istraživača sa Univerziteta u Bostonu veruje da bi njihova nova teorija mogla da objasni zašto je tako teško odoleti hrani i impulsivnom ponašanju, kao i da objasni fenomene koji se ne mogu objasniti trenutnim teorijama.
„Ukratko, naša teorija je da se svest razvila kao memorijski sistem koji koristi naš nesvesni mozak da nam pomogne da fleksibilno i kreativno zamislimo budućnost i pravimo planove u skladu s tim“, objasnio je autor dr Endrju Badson, profesor neurologije, u svojoj izjavi.
On dodaje da ono što je potpuno novo u vezi sa ovom teorijom je da ona „ukazuje na to da ne percipiramo svet, ne donosimo odluke ili ne izvršavamo akcije direktno. Umesto toga, sve te stvari radimo nesvesno, a zatim, otprilike pola sekunde kasnije, svesno se sećamo da smo ih uradili i da ih dalje radimo“.
Postoji mnogo teorija svesti, posebno poslednjih godina, jer ih je sve više predloženo. Neki predlažu hijerarhijsku konstrukciju, u kojoj mozak aktivno promoviše ili umanjuje kognitivne procese da budu ili nesvesni ili svesni.
Druge teorije se fokusiraju na to da li određeni delovi mozga mogu da generišu tačne informacije, odlučujući na taj način da li su svesni ili ne.
Međutim, sve ovo uključuje direktnu obradu stimulusa koji ulazi u mozak i naknadno donošenje odluka u prvom planu ili pozadini, što je, po mišljenju dr Badsona i njegovog tima, jednostavno previše sporo da bi se objasnili brzi refleksi koji se vide u sportu i drugim sličnim aktivnosti.
Njihova teorija predlaže da stimulansi ulaze direktno u nesvesno pre nego što ga mozak zatim „gurne“ u svesno na osnovu sećanja na događaj, a radnje za koje verujemo da su svesne zapravo se često kontrolišu u potpunosti na osnovu impulsa.
Prema njihovom mišljenju, ovo objašnjava zašto radimo stvari za koje znamo da ne bi trebalo, kao što je kompulzivno konzumiranje hrane.
„Čak i naše misli generalno nisu pod našom svesnom kontrolom. Ovaj nedostatak kontrole je razlog zašto možemo da imamo poteškoća da zaustavimo tok misli koji nam prolazi kroz glavu dok pokušavamo da zaspimo, a takođe i zašto je svesnost teška“, nastavlja dr Badson.
Koristeći ovu teoriju, istraživači su izneli kliničke nastavne metode koje bi mogle da unaprede rad, što možeda ima implikacije na neurološke bolesti kao što je demencija.
Ako su u pravu, to bi moglo da pruži nove metode za suočavanje sa kompulzivnim ponašanjem i poremećajima, piše IFL Science.
Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Cognitive and Behavioral Neurology.
Izvor: N1, IFL Science, Foto: pixabay