Marko Veljković i Report.rs vam danas predstavljaju jednu manje zapaženu Netfliksovu seriju – Cobra Kai.
Kao veliki ljubitelj filmske trilogije „The Karate Kid“, logično je da sam sa velikim nestrpljenjem čekao izlazak serije „Cobra Kai“. Odlučio sam da ne gledam trejler i ne čitam komentare po forumima pre izlaska serije, jer sam verovao da će iznenađenje biti veće ukoliko ne budem spreman. I bi tako.
Saznavši za ime serije, na prvu loptu sam očekivao osvetu Džonija Lorensa za veliki poraz koji je doživeo na karate turniru u prvom delu filma, tako što će ponovo otvoriti Kobra Kai školu karatea u kojoj će okupiti nove učenike i pokušati da pobedi svog najvećeg protivnika na novom turniru, jedinog naslednika Mijagijevog karatea. Iako sam donekle pogodio sa pokretanjem radnje, nisam očekivao da će priča ovog puta biti ispričana iz Džonijeve perspektive, koji će zajedno sa Danijelom činiti centralnu figuru ove serije.
Gledaćete Džonija iz potpuno drugačijeg ugla: nema onog nasilnika, bogatog tinejdžera i bolesno ljubomornog momka, već je tu jedan „izgubljeni slučaj“ u poznim četrdesetim godinama koji pokušava da zaradi neku kintu radeći raznorazne poslove kako bi platio stanarinu i obezbedio alkohol.
Džonijev život se iznenada menja kada se u njegov komšiluk doseli meksički tinejdžer, povučeni momak koji u školi ima probleme sa siledžijama (novi Danijel Laruso – žrtva). Međutim, sve se ubrzo menja kada Džoni postane njegov sensei (novi Mijagi – učitelj i zaštitnik). Verujem da se mnogi pitaju kako Kobrin stil može da se koristi u dobre svrhe kad nam je dobro poznata njihova parola: udari prvi, udari jako, bez milosti.
Upravo to je poenta, ali ujedno i genijalnost ovog projekta: ne postoji pogrešan stil u karateu ukoliko ga primenjujete u dobre svrhe kao što su odbrana od nasilnika. Tinejdžerova iznenadna transformacija iz štrebera u karatistu će privući mnoge njegove vršnjake da se pridruže „kobrama“ i nauče da se bore isto kao i on.
Sa druge strane imamo Danijela Larusa, uspešnog biznismena, vlasnika najpoznatijeg salona automobila u gradu, oca dvoje dece. Danijel će voditi miran život sve do trenutka dok ne sazna za ponovno otvaranje karate škole Kobra Kai, surovog dođa za koji ga vezuju najstrašnije uspomene. To će ga naterati da obuče kimono posle mnogo godina kako bi ponovo stao na put svom neprijatelju iz mladosti i na taj način spasao decu od „pogrešnog“ stila karatea.
Međutim, kako vreme odmiče, shvatamo da Džoni uopšte nije loš, štaviše, u ovom projektu je simpatičniji od Danijela zbog sasvim spontanog sarkazma i mladalačkog entuzijazma. Kako vreme odmiče, Džoni i Danijel shvataju da je moguće spojiti nespojivo i da ne postoji loš karate, samo loši ljudi. Upravo zbog takvih ljudi će se vremenom udružiti i pokušati da zajedničkim snagama zaštite decu u celoj okolini.
Ova serija mi je probudila toliku nostalgiju, jer se sjajno dopunjuje sa filmovima, a veliki broj poznatih likova će joj takođe dati poseban šmek i nateraće vas da zaboravite da ste ih mrzeli godinama unazad, jer kao što Roki Balboa kaže: svi mogu da se promene. Umesto da kopira filmove, reditelj je odlučio da napravi nešto potpuno drugačije, tako da pored sjajnih kompjuterskih efekata u borbama, možete da očekujete dosta sarkazma ali i poučnih dijaloga, jer su u centru pažnje tinejdžeri koji pokušavaju da pronađu sebe kroz karate, a u tome im pomažu dva učitelja koji imaju šta pametno da im kažu. Reditelju se divim na hrabrosti što je odlučio da Mijagijeve momente ostavi u normalnim granicama, taman toliko da se ne izgubi onaj prepoznatljiv šmek iz filmova.
Razumljivo je da je bilo teško da se zameni Mijagi, tako da reditelj uopšte nije išao u tom pravcu. Uradio je nešto mnogo pametnije napisavši jednu scenu koja će sigurno rasplakati mnoge gledaoce: u trenutku kad se Danijel suočava sa problemima koji ga posle dužeg vremena izbacuju iz ustaljenog balansa, ukazaće mu se Mijagi na jedan prelep i emotivan način.
Kobra Kai je tinejdžerska serija, tako da mi nije zasmetala klinačka patetika i zapetljani ljubavni odnosi, jer je Džoni sve to uspeo da „ispegla“ u svojim scenama. Ako su Danijel i Mijagi bili heroji filmskog serijala, ovu priču definitivno nose negativci iz tog serijala. Danijel je tehnikom ždrala pobedio Džonija u svima dobro poznatoj borbi, ali dvadeset i četiri godina kasnije, revanš je zasluženo pripao gospodinu Džoniju Lorensu. Iako je Danijel i dalje pravdoljubiv i pozitivan lik, ova serija definitivno pripada Lorensu, jer on još uvek nije pronašao svoj put iskupljenja, ali i zbog stava: ja sam kreten, ali sada ste upoznali i moju dobru stranu pa procenite kakav sam… ma u suštini mi se j**e za vaše mišljenje. Jedan je dobio čuvenu filmsku trilogiju, a drugi originalnu i vrhunsku seriju. Mislim da je ovo sjajna i ravnopravna uvertira za početak jednog divnog prijateljstva.
Izvor: Marko Veljković, Report.rs, Foto: cinevisao.pt
Pratite portal Report.rs na instagramu i fejsbuku