Hobotnice su glupa stvorenja, pisao je starogrčki filozof Aristotel u svojoj Istoriji životinja, jer će prići čovekovoj ruci uronjenoj u vodu. Aristotel je sa druge strane objašnjavao kako ovaj mekušac zna da ispljune nejestive delove rakova, školjki i kostiju riba nakon obroka, kao i da menja svoju boju dok vreba plen, stapajući se na taj način sa okolinom…
Iako je istorija životinja pisana u 4. veku pre nove ere, smatra se da je bila izuzetno uticajna sve do 16. veka kada se širi novo znanje o životu na Zemlji.
Aristotel je zapazio neke pojedinosti o životinjama koje su potvrđene tek pre oko vek ili dva, ali istovremeno su ga mnogi kritikovali da je pravio generalizacije i velike greške. Danas naučnici vole da kažu da je jedan od većih Aristotelovih grehova to što je hobotnicu – potcenio. Ova životinja smatra se izuzetno inteligentnom. Uz sipe i lignje, hobotnice su zapravo najinteligentniji beskičmenjaci.
Naučnici su u međuvremenu otkrili na primer da se hobotnice odlično snalaze u lavirintima jer imaju izraženu sposobnost snalaženja u prostoru.
Neki naučnici kažu da su nalik vanzemaljcima jer imaju plavu krv, vide polarizovano svetlo, u sekundi mogu da se kamufliraju menjajući boju, a uz to, kako je utvrdio tim izraelskih naučnika, a zatim objavio u časopisu Cell, hobotnice su u stanju da edituju sopstvene gene.
Ove životinje znaju i da drže i manipulišu objektima, da koriste oruđe i da rešavaju kompleksne probleme. Ako ih zatvorite u teglu sa vodom, odvrnuće iznutra poklopac. Umeju da oponašaju druge vrste i dovijaju se na razne načine kako bi pobegle iz akvarijuma.
Čuven je slučaj hobotnice Otoa iz Sea Star akvarijuma u Nemačkoj koji uz razne nestašluke ume da gađa zidove akvarijuma kamenjem i tako lomi staklo.
Izvor: naukakrozprice.rs, Foto: Unsplash