Istraživači konačno napreduju u razumevanju kako koronavirus prouzrokuje gubitak mirisa. Mnoštvo potencijalnih tretmana za rešavanje ovog simptoma prolazi kroz klinička ispitivanja, uključujući steroide i krvnu plazmu.
“Poremećaj mirisa postaje sve ređi kako se virus razvija”, kaže Valentina Parma, psiholog u „Monell Chemical Senses Center“ u Filadelfiji, koja je odgovarala na pitanja pacijenata tokom prve dve godine pandemije.
Studijom koja je objavljena prošlog meseca ispitano je 616.318 ljudi u SAD koji su imali kovid-19.
Utvrđeno je da, u poređenju sa onima koji su bili zaraženi izvornim virusom, ljudi koji su oboleli od alfa varijante imaju 50 odsto veću verovatnoću da će imati hemosenzorni poremećaj. Ta verovatnoća pala je na 44 odsto za kasniju varijantu delta, a 17 odsto za poslednju varijantu, omikron.
Ali vesti nisu sve dobre. Značajan deo ljudi zaraženih u ranoj fazi pandemije još uvijek ima hemosenzorne efekte.
Studija iz 2021. godine pratila je 100 ljudi koji su imali blage slučajeve kovida i 100 ljudi koji su više puta bili negativni. Više od godinu dana nakon infekcije, 46 odsto onih koji su imali kovid-19 i dalje su imali probleme sa mirisom; nasuprot tome, samo 10 odsto kontrolne grupe imalo je gubitak mirisa, ali iz drugih razloga. Sedam odsto zaraženih je i dalje imalo potpuni gubitak mirisa ili anosmiju na kraju godine.
S obzirom da je u svijetu potvrđeno više od 500 miliona slučajeva kovida, desetine miliona ljudi verovatno imaju dugotrajne probleme sa mirisom.
Jednostavne aktivnosti poput probanja hrane ili mirisanja cveća sada su “stvarno emocionalno uznemirujuće”, kaže Parma.
Genetske mutacije
Jasnija slika o tome kako kovid-19 prouzrokuje ovaj poremećaj trebalo bi da pomognu u stvaranju boljih terapija za to stanje. Na početku pandemije, studija je pokazala da virus napada ćelije u nosu, nazvane sustentakularne ćelije, koje obezbeđuju hranljive supstance i podršku neuronima.
Od tada su se pojavile informacije o tome što se događa s olfaktornim neuronima nakon infekcije. Istraživači, uključujući biohemičara Stavrosa Lomvardasa sa Univerziteta Kolumbija u Njujorku, pregledali su ljude koji su umrli od kovida i otkrili da, iako su njihovi neuroni netaknuti, imaju manje receptora ugrađenih u membranu za otkrivanje molekula mirisa nego inače.
To je zato što su jezgra neurona bila isprepletena. Hromozomi u tim jezgrama organizovani su u dva odeljka. Ali kada je tim pogledao autopsirane neurone, “nuklearna arhitektura je bila neprepoznatljiva”, kaže Lomvardas.
U januaru je istraživački tim saopštio da je pronašao genetsku mutaciju kod ljudi koja je bila povezana sa većom sklonošću gubitku mirisa ili ukusa.
Mutacija je pronađena u dva preklapajuća gena, nazvana UGT2A1 i UGT2A2. Oba kodiraju proteine koji uklanjaju molekule mirisa iz nosnica nakon što su otkrivene. Ali još nije jasno kako kovid stupa u interakciju sa tim genima.
Takođe postoje dokazi o trajnim promenama u mozgu kod osoba sa gubitkom mirisa. U studiji objavljenoj u martu, 785 ljudi u Velikoj Britaniji dva puta je skeniralo mozak. Oko 400 ljudi zarazilo se kovidom između skeniranja, pa su naučnici mogli da posmatraju strukturne promene.
Oni koji su preživeli bolest pokazali su višestruke promene, uključujući znakove oštećenja tkiva u područjima povezanim sa olfaktornim centrom mozga. Nije jasno zašto je to bio slučaj.
“Kada prekinemo unos iz nosa, mozak atrofira”, kaže Daniel Rid, genetičarka, takođe u “Monellu” i dodaje da je to jedna od najjasnijih stvari koju znaju o ukusu i mirisu, piše Nature.
Izvor: N1, Nature, Foto: Unsplash