Zoran Grujić Gruja u intervjuu za Report.rs: „Vodim priču vođen sopstvenim unutrašnjim osećajem za meru“
Danas razgovaram sa Zoranom Grujićem Grujom , autorom knjiga „Crveni kofer i još jedan isti takav“, „Klavirštimer“ i „Vratio se Trifun“.
Zorane, započeo bih ovaj razgovor pitanjem: kada i kako se rodila Vaša ljubav prema pisanju?
Iznenadna , i ničim izazvana moja potreba za pisanjem javila se 2017. godine. Nikad nisam planirao, ili maštao da ću jednog dana napisati knjigu. To se jednostavno desilo. A kako , ni sam sam nemam odgovor na to pitanje.
Pročitao sam Vašu knjigu „Crveni kofer i još jedan isti takav“ i moram priznati da me je u nekim delovima nasmejala do suza. Primetio sam da Vaš humor ima dosta sličnosti sa Kišonovim humorom. Da li Vam je Efraim Kišon možda neka vrsta uzora, ili je u pitanju neki drugi pisac?
Efraim Kišon je jedan od mojih omiljenih autora. Zanimljivo je da sam baš čitao njegovu knjigu u trenutku kad su objavili vest da je umro. U znak zahvalnosti što sam ga tako lepo ispratio na onaj svet delić svog talenta ostavio je meni. Šalim se , naravno. Nemam uzora među piscima.
Ali zato imam omiljene kao što su Bohumil Hrabal , Čehov , Isak Baševis Singer , i mnogi drugi da ih sad ne nabrajam sve. Prilikom mog pisanja ne razmišljam kako bi neki drugi pisac to uradio.
Vodim priču vođen sopstvenim unutrašnjim osećajem za meru i trudim se da pogodim ton pripovedanja.
Primetio sam da su u knjizi „Crveni kofer i još jedan isti takav“ opisani Vaši doživljaji iz mladosti, što mi je pomoglo da je doživim uverljivije. Da li je turistički vodič poput glavnog junaka u knjizi, zaista magnet za privlačenje maleroznih situacija prilikom putovanja?
Moram da kažem da u knjizi nisu uopšte opisani moji doživljaji.
Ceo roman je fikcija. Stvarni su samo likovi iz romana.
A kako sam ih odlično poznavao hteo sam da vidim kako bi se oni snašli u svim tim događajima shodno svojim karakterima.
Otud možda i ta uverljivost da se sve to zaista dogodilo.
Nisam želeo da se bavim anegdotama sa puta, jer bi se knjiga pretvorila u puko prepričavanje.
Vodiči jesu magnet za privlačenje malera iz prostog razloga što se na putu , hotelu , obilasku znamenitosti dešavaju razne stvari. Jedan dan na putu vredi kao pet dana kući.
Dobar vodič uvek izvuče druge i sebe iz nevolje , ma kakva ona bila.
Da li je teško da u ovim sumornim vremenima napišete priču koja obiluje humorom? Gde pronalazite inspiraciju?
Pisanje , a posebno u ovoj pošasti koja nas je snašla je odlična terapija. Nije mi teško da napišem neku komičnu priču , jer je to moj vid borbe u ovo smutnim vremenima. Ljudi koji imaju dar za pisanje rendenski posmatraju ljude i događaje, Oni često vide ono što drugi ne primećuju. Priče su svuda oko nas i čekaju da budu napisane.Na mom fb profilu povremeno osvane neka moja priča. Pokušavam da unesem pozitivnu atmosferu , uprkos svemu.
Nedavno ste objavili roman „Vratio se Trifun“ za izdavačku kuću „Otvorena knjiga“. Da li možete da nam ga ukratko predstavite?
Radnja knjige se odigrava tridesetih godna prošlog veka. Trifun , beznačajni činovnik u varoši sam sebi je najvažniji kad organizuje sahrane. To mu dođe kao neki njegov hobi. U varoši zbog sujeverja i straha vremenom poveruju da Trifun određuje ko će sledeći da umre. On se nameće kao vođa , što naravno obilato zloupotrebljava.
Varošani ga bezpogovorno slušaju , ma kakve on sulude ideje imao. Ukratko , to je jedna satirična priča sa elementima groteske.
Stekao sam utisak da je izdavačka kuća „Otvorena knjiga“ jedna od retkih izdavačkih kuća u Srbiji koja daje šansu mladim neafirmisanim autorima. Kakvo je Vaše iskustvo? Da li imate savet za mlade neafirmisane autore koji su u potrazi za izdavačem?
Izdavačka kuća ,, Otvorena knjiga’’ je objavila sijaset knjiga mladih autora i to je za svaku pohvalu. Sve tri knjige su mi objavljene u toj izdavačkoj kući i imam jako pozitivna iskustva u saradnji s njima. Moj savet mladim autorima je pre nego što se daju u potragu za izdavačem da ne žure. Poželjno bi bilo da se bave rukopisom i da ga što bolje oblikuju. A kad konačno završe da ga ostave najmanje dva meseca sa strane , i tek nakon toga ponovo iščitaju.
Koje knjige rado preporučujete svima nama kojima je neophodan smeh?
„Čudo u Poskokovoj Dragi“ – Ante Tomić, „Doživljaji dobrog vojnika Švejka“ – Jaroslav Hašek, „Služio sam engleskog kralja“ – Bohumil Hrabal, „Sedam dobrih godina“ – Etgar Keret, „Zlatno tele“ – Iljf i Petrov
Koji je Vaš životni moto?
Sve je do tebe.
Da li radite trenutno na nekom novom projektu?
Trenutno razmatram tri ideje za novu knjigu. Vreme će pokazati koja će da prevagne.
Hvala na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želim Vam puno sreće i uspeha u životu.
Hvala vama na saradnji. Svako dobro.
Izvor: Marko Veljković, report.rs, Foto: Zoran Grujić Gruja
*** ZABRANJENO JE KOPIRANJE INTERVJUA BEZ PISMENOG ODOBRENJA NAŠE REDAKCIJE *** Svako kopiranje i umnožavanje bez pismene saglasnosti portala Report.rs smatraće se grubim kršenjem autorskih prava i biće naplaćeno sudskim putem bez prethodne opomene.