U Japanu je krvna grupa ono što je ostatku sveta – horoskop. Svi znaju da ne postoje dokazi, ali rado veruju u tu priču. Kada se mladi upoznaju na nekoj žurci ili u kafeu, poslovni ljudi na ručku, slučajni poznanici u parku, postavljaju pitanje: “Koja Vam je krvna grupa?”
Sve je počelo 1927. kada je japanski psiholog Furukava Takeji objavio niz članaka u kojima iznosi pretpostavku da tip ličnosti zavisi od krvne grupe. To je odgovaralo japanskom militarizmu koji je želeo da stvori idealnog carskog vojnika, superiornog u odnosu na neprijatelje.
Skoro pola veka kasnije, 1971, novinar Nomi Mahasiko je objavio knjigu „Kompatibilnost po krvnim grupama“. Njegov sin Tošitaka je krenuo očevim stopama, napisao je petnaest knjiga o istoj temi i osnovao institut u Tokiju. On tvrdi da cilj nije rasističko svrstavanje ljudi već podsticanje talenata koji su u njima.
Danas je to u Japanu deo svakodnevne kulture. Na svojim sajtovima premijeri ističu krvnu grupu, lideri opozicije s ponosom naglašavaju da oni nisu A kao premijer, već B.
U robnim kućama se prodaju „srećne tašnice“ za žene koje su navodno specijalno prilagođene psihološkom profilu njihove krvne grupe. Na provodadžijskim sajtovima obavezno se pazi da potencijalni parovi imaju krvne grupe koje se uklapaju. Postoje i obdaništa koja dele decu po krvnim grupama, a vrhunski sportisti dobijaju specijalni trening prilagođen vrsti krvi koju nose u sebi.
Mada je to protivzakonito, jer spada u praksu diskriminacije, sve češće pitanje na razgovoru za posao u Japanu glasi: “Koja je Vaša krvna grupa?”. Ako kandidat odbije da kaže, na što ima pravo – to se tumači kao stid zbog krvne grupe.
Uzalud i japanski naučnici opominju svoje sunarodnike da proteini u krvi ne mogu da odrede karakter. Nije važno šta je istina, već šta ljudi žele kao istinu.