Branislav Maričić u intervjuu za Report.rs: „Finansijsko opismenjavanje je neophodno svima nama, bez obzira koliko imamo godina.“
Danas razgovaram sa Branislavom Maričićem, licenciranim predavačem britanskog „Buzan Centra“, instruktorom „Programa razvoja intelektualnih sposobnosti“, autorom Obrazovnog programa „Pobedničko učenje“ i vlasnikom izdavačke kuće „Finesa“.
Gospodine Maričiću, započeo bih ovaj razgovor pitanjem: kako je nastala ideja za osnivanje „Finese“?
Kao mlad inženjer radio sam u Brodogradilištu TITO – Beograd u projektnom birou na poziciji tehnologa za standarde rada.
Sve je bilo kao u bajci. Radio sam u Radnoj organizaciji koja je bila treća po uspešnosti poslovanja u bivšoj Jugoslaviji.
Odlično radno mesto, odlični uslovi za napredovanje i odlična plata.
Međutim, 1991, godine je počeo raspad Jugoslavije i sva brodogradilišta u njoj su počela ubrzano da propadaju, morska i rečna.
Ja nisam želeo da sedim skrštenih ruku i da čekam finansijski krah brodogradilišta. Dao sam otkaz i postao direktor preduzeća Silva metod iz Beograda.
Osim toga, postao sam i predavač Silva metoda i vodio seminare u Srbiji. Jednoga dana, 1993, godine, moj prijatelj i kolega Lazar Odanović mi je predložio da postanem direktor i suvlasnik izdavačkog preduzeća FINESA. Prihvatio sam tu ideju i nisam se pokajao, naprotiv.
Prvo smo počeli da objavljujemo strip magazin FINESA. Okupili smo odličan tim scenarista i crtača stripova. Radost nije dugo trajala. Objavili smo tri broja.
Prodaja nije bila kao što smo očekivali. Četvrti broj je već bio pripremljen za štampu ali niije objavljen jer nismo imali sredstava. U okviru FINESE smo otvorili i Auto školu sa istim imenom i bavili se obukom kandidata za vozače i osiguranjem.
Kada sam predložio ostalim osnivačima da počnemo sa objavljivanjem knjiga Tonija Buzana i knjiga ostalih stranih i domaćih autora oni se nisu saglasili sa mojim predlogom, napustili su firmu i ostao sam jedini osnivač i vlasnik preduzeća FINESA.
Prvu knjigu Tonija Buzana – BRZO ČITANJE, objavili smo 1998, godine pred Sajam knjiga u Beogradu i tako je sve počelo.
Neke knjige koje objavljuje „Finesa“ su mi, kao čitaocu, mnogo pomogle i pružile su mi odlične savete. Mislim konkretno na knjige „Bogati otac, siromašni otac“, „Atomske navike“ i „Pojedi tu žabu“. Čime se kao izdavač (i čitalac) vodite prilikom prilikom odabira knjiga za objavljivanje?
Naš izdavački plan je podrazumevao da objavljujemo knjige u oblastima intelektualnog razvoja, poslovnog i finansijskog uspeha i očuvanja i poboljšanja mentalnog i fizičkog zdravlja. Ja sam, u većini slučajeva, putem agencija dolazio do knjiga koje sam želeo da objavim u skladu sa našim izdavačkim planom.
Intresantno je da su nam naši verni čitaoci često predlagali dela stranih autora koja bi oni rado čitali.
Tako mi je, na primer, moj prijatelj i kupac naših knjiga Farkaš Atila, jednoga dana dao predlog da objavim knjige Roberta Kiosakija u vezi sa finansijskom pismenošću.
Jednoga dana se pojavio Radiša Dobrodolac autor knjige „Vodič kroz Multi Level Marketing – mrežni marketing“ i ponudio da je objavimo. Prihvatio sam njegovu ideju.
Objavili smo knjigu i ona je vrlo brzo postala najprodavanija knjiga koju smo, do sada, objavili.
Da li su i Vama neke od objavljenih knjiga bile korisne u poslu i privatnom životu, pa ste na osnovu toga doneli zaključak da će pomoći i drugima?
Naravno. To su pre svih knjige Brajana Trejsija: „Ciljevi“, „Pojedi tu žabu“, „Umetnost zaključenja prodaje“ kao i mnoge druge.
Imali ste priliku da upoznate Brajana Trejsija koji je dosta popularan u svetu, ali i u Srbiji. Kao neko ko izuzetno poštuje njegov rad, zanima me Vaše mišljenje o njemu? Da li vam je dao neki koristan savet?
Brajan Trejsi je, pre svega, izuzetan čovek, autor knjiga u oblasti poslovnog uspeha i jedan od najboljih predavača na seminarima u svetu. Imao sam prilike da prisustvujem njigovim seminarima u Debracenu – Mađarska i četiri puta u Beogradu.
Svima koji su prisustvovali njegovim seminarima je dao veliki broj saveta, pa i meni. Ipak, izdvojio bih jedan koji je dao meni tokom svečane večere u „Sava“ centru po završenom seminaru, a to je: „Stvori jasnu sliku cilja, odredi prioritete i rokove i ne odustaj!
Na putu do cilja će se naći ljudi koji će želeti da te odvrate od njega, da te „sapletu“ da padneš. Ako se to dogodi, pogledaj svoj cilj, ustani i nastavi dalje. U tom slučaju tvoj cilj će početi da se približava tebi.“
Napisali ste knjigu „Samodisciplina“ za koju sam nedavno čuo prilikom gledanja jednog podkasta na Jutjubu u kojem ste gostovali. Kako steći samodisciplinu? U knjizi ste spomenuli đavolka koji se nalazi u nama i odvraća nas od učenja i posla, nudeći nam neka zabavnija rešenja u tom trenutku. Kako postići kompromis s njim?
Naša ličnost se sastoji iz tri dela. Sigmund Frojd je te delove nazvao id (podsvest) ego (ja, svest) i superego (nadsvest). Ja sam im dao druge nazive.
Id (podsvest) sam nazvao Đavolak (vragolan ili unutrašnje dete). U glavi mi je bio strip junak Denis vragolan divan nestašni dečačić. I zaista, Đavolak je poput deteta: kreativni deo naše ličnosti, voli da se igra i zabavlja, nekritičan je i nije svestan protoka vremena.
On odlično poznaje naše mane i zna kako da ih upotrebi protiv nas kad god treba da se bavimo nekim ozbiljnim poslom. Takođe, u podsvesti se nalaze i sve naše navike, dobre i loše, svi programi ponašanja.
Toni Robins, izuzetan autor knjiga i predavač na seminarima kaže: „Mi, ljudi, smo vrlo jednostavna bića. Svi želimo da se igramo i zabavljamo a da nas, pri tome, ništa ne boli a disciplina zna da boli („svi drugi se zabavljaju“ dok se ja mučim učeći i pripremajući ispit, na primer).
Jedna od najrasprostranjenijih navika (obrazaca ponašanja) je odugovlačenje. Odlaganje obaveza jer obaveze “bole“. To je Đavolkovo najjače „oružje“ kojim nas gotovo uvek nadmudri.
Sigurno vam je poznat primer, od sutra počinjem da učim.
To je Đavolkova smicalica. Kada se sutradan probudimo Đavolak će nas podsetiti da od sutra počinjemo da učimo i tako, popularno rečeno, od sutra do sutra i na kraju malo sutra.
Imajući u vidu ovu Đavolkovu taktiku – odugovlačenje, mi možemo da je upotrebimo protiv njega. Kako? Tako što ćemo tokom učenja, na primer, kad se on pojavi u svesti i predloži nam da učenje ostavimo za sutra i da odemo da se zabavljamo s društvom, reći da ćemo to učiniti za desetak minuta i nastaviti da učimo (primećujete da sada koristimo odugovlačenje Đavolkove ideje).
Posle određenog vremena Đavolak će nas podsetiti da treba da idemo da se zabavljamo a mi ćemo opet reći – strpi se još malo pa ćemo da krenemo i sve tako dok ne završimo učenje za taj dan a onda zaista idite da se malo zabavite (moramo da ispunimo Đavolkove želje).
Ima još mnogo drugih tehnika koji sam izneo u knjizi „Samodisciplina“.
Koji je Vaš recept za uklanjanje loših navika koje su nam prešle u svakodnevnu rutinu?
„Recept“ je vrlo jednostavan. Prvo da se podsetimo kako smo stvorili bilo koju naviku – veštinu. Ponavljajući određene operacije. Pisanje, na primer. Kada smo bili mali besomučno smo vežbali – ponavljali pisanje slova. Bilo je veoma izazovno da naučimo da pišemo slova. Posle toga smo učili da pišemo reči.
Sećate se onoga, koje slovo dolazi posle prvog, pa drugog, pa trećeg do poslednjeg. Sada je to navika – veština koju smo usvojili.
Sada uopšte ne razmišljamo kako se koje slovo piše. Kao da slova sama „izlaze“ iz olovke.
Kada želimo da uspostavimo novu naviku, koja je dobra za nas, sledimo isti obrazac. Najvažnije je, kako reče Brajan Trejsi, da imamo jasnu sliku cilja.
Veoma je važno da pred sobom uvek imamo dobrobiti koje ćemo steći uspostavljanjem nove navike.
Poznajem dosta ljudi koji su nezadovoljni životom i stalno pričaju da će nešto preuzeti povodom toga, ali kao da imaju neku kočnicu koja ih sputava u ostvarenju tog cilja. Kako probuditi entuzijazam nakon definisanja cilja koji želimo ostvariti, da bismo se lakše izborili sa preprekama na putu koje nam ne dozvoljavaju da ispunimo ono što smo zamislili? Šta je ono što nam treba biti glavni pokretač?
Dobro ste rekli, pričaju da će nešto preduzeti ali ne preduzimaju. Kočnica, kako je vi zovete, je Đavolak. Emocije su veoma važne u našem ukupnom funkcionisanju.
Da bismo ostvarili svoje ciljeve moramo preduzeti akciju a jedan od glavnih pokretača su emocije. Zamislite kako ćete se osećati kada ostvarite svoj cilj i to osećanje doživite sada i svakoga narednog dana dok ne ostvarite cilj.
Setite se, kada smo se zaljubili zbog nje (njega) smo bili u stanju da odemo nakraj sveta preko sedam gora, sedam mora, sedam planina, …, da bismo bili sa njom (njim).
Dotakao bih se i knjige „Bogati otac, siromašni otac“ koja mi je promenila pogled o novcu, a verujem da nisam jedini. U podkastu ste citirali Roberta Kiosakija koji je u jednoj rečenici objasnio suštinu finansijskog opismenjavanja. Da li možete da ponovite tu rečenicu, jer smatram da je veoma korisna i da će naterati druge da pročitaju knjigu?
Robert Kiosaki je izvanredan poslovni čovek (biznismen) koji je napisao veliki broj knjiga u vezi sa finansijskim opismenjavanjem. Prva i najvažnija je pomenuta – „Bogati otac, siromašni otac“. Najvažnije je da naučimo kako da upravljamo svojim finansijama i da shvatimo šta je imovina a šta je obaveza.
Kiosaki je to objasnio u jednoj vrečenici: „Imovina je ono što vam stavlja novac u džep a obaveza (trošak) je ono što vam vadi novac iz džepa.“ Zapamtite to!
Većina ljudi će reći da je stan ili kuća koju poseduju njihova imovina.
Začuđujuće izgleda, ali nije. Kuća (stan) je TROŠAK. Ko plaća porez na imovinu? Ko plaća tekuće održavanje? Ko plaća investiciono održavanje (veće popravke, kvarove)? Ko plaća komunalije, struju, …? Odgovor je: VI. Niko drugi. Znači, to vam izvlači novac iz džepa. A, kako kuća može da postane imovina. Ako je iznajmite da drugi stanuje u njoj i ako vam u džepu preostane neki iznos novca posle plaćanja poreza. Drugi primer je automobil.
Moja supruga nije ekonomista ali mudro kaže: „Automobil je najskuplji član porodice.“ Čist trošak.
A šta vam stavlja novac u džep? Na primer, napišete knjigu.
Vi ste u nju investirali svoje vreme i znanje. Međutim, kada vašu knjigu objavi neka izdavačka kuća onda po svakom prodatom primerku vama upada određeni iznos novca u „kasicu pracicu“.
Kakvo je Vaše mišljenje o Kiosakijevoj teoriji i da li je neophodno uvesti predmet o finanijskom opismenjavaju u školama?
Kiosaki je svoje tvrdnje dokazao u praksi. On se bavi kupoprodajom i iznajmljivanjem nekretnina, investira u trajne vrednosti, piše knjige i održava seminare širom sveta.
Bilo bi odlično da se finansijsko opismenjavanje uvede u škole. Međutim, postavlja se pitanje ko će biti predavači? To mogu da budu samo ljudi koji su svoje poslovne ciljeve ostvarili u praksi a njih, priznaćete, nema mnogo.
Finansijsko opismenjavanje je neophodno svima nama, bez obzira koliko imamo godina. Da li ste se ikada upitali zašto su Jevreji među najbogatijim ljudima na svetu?
Zato što ih roditelji i drugi autoriteti uče finansijskoj pismenosti od malih nogu. Drugo je pitanje da li će oni to znanje primeniti u praksi. Među njima ima i veoma siromašnih ljudi.
Koje knjige biste preporučili našim čitaocima da pročitaju, a koje će im pomoći u sticanju samodiscipline, dobrih navika i finansijskog opismenjavanja?
Predložiću samo neke od njih, za početak: „Misli i obogati se“, „Najbogatiji čovek Vavilona“, „Ciljevi“, „Bogati otac, siromašni otac“, „Tok gotovog novca“, „Atomske navike“, „Kako razmišljaju milioneri“.
Hvala na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor. Želim Vam mnogo sreće i uspeha u daljem radu.
Hvala Vama. Bila mi je čast i zadovoljstvo da odgovorim na vaša pitanja.
Istakao bih još samo jednu stvar. Već 22 godine održavam seminare na temu kreativnog, efikasnog i ubrzanog učenja. Kruna mog rada je Obrazovni program Pobedničko učenje koji se realizuje u svim većim gradovima Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a od sledeće godine realizovaće se i u Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori.
Cilj Programa je naučiti učenike, studente i profesionalce da uče brzo, lako i sa zadovoljstvom.
Knjigu “Samodisciplina” možete naručiti ovde.
Izvor: Marko Veljković, report.rs, Foto: Branislav Maričić
*** ZABRANJENO JE KOPIRANJE INTERVJUA BEZ PISMENOG ODOBRENJA NAŠE REDAKCIJE *** Svako kopiranje i umnožavanje bez pismene saglasnosti portala Report.rs smatraće se grubim kršenjem autorskih prava i biće naplaćeno sudskim putem bez prethodne opomene.