Stvari koje verovatno niste znali o sebi i svom telu. Pročitajte bogatu listu zanimljivosti o čovekovom telu.
Ako tražite misterije, ne morate ići dalje od samih sebe. Vaše telo je još uvek prepuno neistraženih misterija i zadivljujućih činjenica. Počnite samo od vašeg začeća, savršeno simetrične loptice koja je nekim čudom formirala otvore kao što su oči, uši i nozdrve. Iako to nisu prvi otvori koje ste formirali. Prvi otvor je anus. Što nas vodi do vica biologa: Svi ljudi su počeli kao *upak – samo što su neki ostali takvi celi život.
Vi ste (najmanje) 9% virus
Jedno od većih iznenađenja koja su naučnici otkrili tokom Human Genome projekta bilo je to koliko su virusi zapravo doprineli našem DNK. Virusi se ne mogu reprodukovati sami od sebe – i zbog toga neki virusi moraju ubaciti svoj DNK u ćelije domaćina kako bi se umnožavali.
Ako se virus infiltrira u spermu ili jajne ćelije, potomci mogu nositi DNK tog virusa u sve i jednoj ćeliji. To se dogodilo toliko često u toku ljudske evolucije da je najmanje 9% našeg genoma zapravo virus.
Vi ste jedini sisar koji ne može gutati i disati u isto vreme
Svaki drugi sisar, kao i mnoge druge životinje, mogu disati i jesti u isto vreme. Zapravo, čak i ljudske bebe mogu disati i jesti u isto vreme, što je i razlog zašto se ne uguše dok doje. Ali i bebe izgube ovu mogućnost kada napune (oko) 9 meseci.
Jedan od glavnih razloga zašto nemamo ovu (poprilično neverovatnu i izuzetno korisnu) mogućnost jeste taj što se grkljan kod ljudi nalazi neobično nisko u grlu – u poređenju sa ostalim životinjama. Ovako postavljen grkljan nam omogućuje da proizvodimo širok spektar zvukova koji čine naš govor.
Vaš mozak generiše dovoljno struje da napaja manju sijalicu (10 W)
Vaš mozak sadrži oko 100 milijardi mikroskopskih ćelija koje se nazivaju neuroni – odnosno, toliko neurona da bi vam bilo potrebno više od 3.000 godina da ih sve izbrojite – jedan po jedan.
Kad god sanjate, smejete se, mislite, krećete se, ustvari šta god da radite kroz neurone se kreće milijarde hemijskih i električnih signala. Aktivnost u mozgu nikada ne prestaje. Vaši neuroni kreiraju i pošalju više poruka nego svi telefoni na svetu. I dok jedan neuron stvara samo malu količinu električne energije, svi zajedno mogu generisati dovoljno električne energije za napajanje sijalice od 10 W.
Vaše telo se konstantno (drastično) menja
Vi se konstantno menjate. Udišete, izdišete, uzimate nove molekule i izbacujete stare.
Ako ste prošli dob puberteta, onda je velika šansa da nemate ni jedan deo vašeg tela koji ste imali kao beba (naravno, ovde se govori o molekularnoj strukturi, a ne o delovima tela). To dovodi do zanimljivog filozofskog problema: ako je svaki vaš deo drugačiji, jeste li još uvek ista osoba koja ste bili kada ste se rodili?
Usamljenost boli (fizički)
Ovo je jedna stvar na listi koju su gotovo svi iskusili makar jednom u životu i za koju gotovo svi znaju… Ali, da li ste znali zbog čega je usamljenost fizički bolna?
Istraživači sa univerziteta u Kaliforniji su zamolili volontere da igraju kompjuterske igre koje simuliraju jednostavne zadatke koji zahtevaju dva igrača. Ono što volonteri nisu znali jeste da su ostali igrači samo deo računarskog programa, dizajniranog da napusti igru nakon nekoliko minuta. Kada drugi igrač, to jest računar, napusti igru, volonteri bi se osećali usamljeno i odbačeno.
Proučavajući usamljene volontere, istraživaći su otkrili da se osećaj usamljenosti zapravo obrađuje u istom delu mozga koji obrađuje i fizičku bol. To objašnjava ljudsku želju da se uklope u društvo, traže drugarstvo i pomaže razumevanju pritiska vršnjaka. Naučnici se takođe nadaju da će moći iskoristiti ove informacije za lečenje nekih oblika depresije.
Zamišljate stvari iz gornje perspektive (uglavnom sa leve strane)
Napomena: ovo važi za većinu ljudi, ili ne i za sve. Ako nekoga zamolite da nacrta čašu, većina će je nacrtati u perspektivi iz gornjeg levog ugla. Razlog je u tome što naši mozgovi, kada su prepušteni samim sebi, zamišljaju objekte u ovom formatu.
1981. godine, istraživač po imenu Palmer išao je širom sveta sa jednim ciljem – da zamoli ljude iz različitih kultura i pozadina da nacrtaju šoljicu kafe. Neki od njih su je nacrtali ravno, ali većina je nacrtala iz gornje leve perspektive. Ova studija je utvrdila da većina ljudi zamišlja stvari iz iste perspektive, prozvane: kanonska perspektiva.
Nakon Palmerovog istraživanja sprovedene su brojne studije u kojima su istraživači pokazivali učesnicima različite objekte uslikane ili nacrtane iz različitih perspektiva. Učesnici su imali zadatak da ih što pre prepoznaju, a svaka studija je završila sa apsolutnim pobednikom – kanonskom perspektivom.
Možete brojati i bez brojanja (do četiri)
Kada vidite do četiri predmeta, ne morate ih brojati a instantno znate koliko ih je. Za manji broj predmeta, imate instinktivno razumevanje.
Članovi Piraha plemena u Brazilu uopšte nemaju nikakve brojeve u njihovom jeziku, samim tim ne mogu ni brojati – ali čak i Pirahe mogu instantno shvatiti pojam četiri predmeta.
Postoji razlog zašto ste zaboravili zbog čega ste ušli u sobu
Jeste li ikada ušli u sobu i potpuno zaboravili zašto ste uopšte tu došli? A nakon toga, da li ste ikada primetili da se ponekad možete setiti – ako se vratite na prvobitnu lokaciju pa opet krenete ispočetka?
Postoji dobar razlog zašto vam se ovo dešava. Istraživači u Notre Dameu su proveli nekoliko pokusa vezanih za ljudsko pamćenje. Ispitanici koji su učestvovali u istraživanju bili su podeljeni u dve grupe, i dobili jednostavan zadatak – da pređu određenu (istu) udaljenost. Jedina razlika je bila u tome da jedna grupa mora proći koz vrata, dok druga ne mora.
Istraživači su otkrili da su ljudi koji su prolazili kroz vrata imali tri puta veću verovatnoću da zaborave svoj zadatak. Na kraju studije su zaključili da naš um percipira vrata kao granicu događaja i da su odluke koje ste napravili u jednoj prostoriji ostale sačuvane u istoj. Upravo zato se i možete setiti zadatka kada se vratite nazad, jer se u mozgu aktiviraju sećanja iz te prostorije.
Dopamin vas čini zavisnim u traženju informacija
Da li ste ikada otišli na Google kao bi pronašli neku informaciju, nakon 30 minuta shvatili da ste za to vreme pročitali mnoštvo stvari i da sada tražite nešto sasvim drugo? Naučnici tvrde da je za ovakvo ponašanje odgovoran dopamin.
Verovatno ste do sada čuli da dopamin kontoliše zadovoljstvo u našem mozgu. Prema novim istraživanjima, naučnici su utvrdili da dopamin uzrokuje i ponašanje traženja. Stvara u nama osećaj da nešto želimo, kao i da to isto počnemo tražiti. Ovo željenje i traženje ne spada samo pod fizičke potrebe, kao što su hrana ili seks, već se podrazumjeva i za apstraktne pojmove kao što je jednostavna potraga za novim informacijama.
Ovakvo ponašanje dopamina u mozgu može obasniti i našu zavisnost od interneta. Nešto tražimo, to isto pronađemo, i naš mozak to doživi kao nagradu. U želji da doživi što više takvih senzacija, mozak nas tera da tražimo još više (obično, dok nam oči ne postanu crvene i dok ne shvatimo da imamo samo dva sata pre prvog jutarnjeg alarma). Dakle, dopamin je glavni krivac zašto upravo sada čitate o njemu.
Vaš želudac misli sam za sebe
Vaš želudac ima više neurona nego što mnoge životinje imaju u mozgu. Njegova zbirka neurona je toliko kompleksna da ga neki naučnici čak zovu i drugi mozak. Dok ostali delovi tela – dlanovi, na primer – takođe imaju visok nivo neurona, vaš želudac je jedinstven po tome što može delotvorno misliti sam za sebe, što znači da možete variti hranu bez razmišljanja o tome.
Jeste li ikada bili nervozni ili razdražljivi, a niste bili sigurni zbog čega? Jeste li ikada imali problema sa koncentracijom nakon ogromnog obroka? Šanse su, da je vaš želudac delomično kriv. Ako ste svesni toga da vaš stomak misli sam za sebe, izjavu: Jedite pametno, možete shvatiti na jedan sasvim novi način.
Imate mnogo više od 5 čula
Još od kako je grčki filozof Aristotel pretpostavio da imamo 5 čula (vid, sluh, dodir, miris i ukus), prihvatili smo ovo kao činjenicu i do dan danas učimo decu da ljudi imaju (samo) 5 čula. Istina je da ih imamo mnogo više, odnosno devet, ili čak više od dvadeset (generalno prihvaćen broj u naučnim krugovima).
Pored gore navedenih standardnih 5 čula, najpoznatija su: pritisak, svrab – koji je daleki rođak čula dodira, termocepcija – mogućnost da osetimo razlike u temperaturi, propriocepcija – mogućnost da znate koji je koji deo vašeg tela, senzori napetosti – mogućnost da osetite napetost mišića, osećaj za bol, osećaj za ravnotežu, hemoreceptori – osećaj za promenu u hormonima, žeđ – omogućava vašem telu da prati nivo hidratacije, glad – upozorava telo kada mora nešto da pojede, magnetocepcija – mogućnost da detektujemo magnetna polja…
Tu je i vreme – čulo koje je još uvek predmet rasprave, jer ni jedna studija nije zvanično dokazala da možemo percipirati vreme. Ipak, eksperimentalni rezultati pokazuju da ljudi imaju zapanjujuće precizan osećaj za vreme, a naročito u svojim mlađim danima.
Vaša creva sadrže oko 100 triliona bakterijskih ćelija
Tipična ljudska creva sadrže oko 100 triliona mikroba, to jest 10 puta više nego u čitavom vašem telu. Ljudska creva su u osnovi sterilna sve dok se ne rodite. U prvoj godini života, kulture bakterija i mikroba se počinju nastanjivati u vašim crevima.
Zapravo, od svih gena u crevima, čak 99% njih su bakterijski! Naučnici još uvek ne znaju šta većina ovih bakterija radi u našem organizmu i čemu služe, iako znamo da su nam jako korisne i da bez njih ne bismo mogli variti hranu i iz nje dobijati vitamine. Naravno, one nas takođe štite i od raznih uljeza.
Delimično ste slepi
Nažalost, koliko god neki ljudi tvrdili da ljudi imaju savršene oči – nisu u pravu. Čak, naše oči imaju grešku u dizajnu. Vaše oči imaju slepu tačku. Najbolji način da se opiše ova dizajnerska greška jeste ovaj: Zamislite kameru i gomilu kablova u njoj. Sad zamislite da sve te kablove uvežete u jedan snop i smestite ih tačno na pola objektiva kamere – na taj način ste blokirali vidljivost, a to je upravo ono što se dešava u našim očima.
Ova slepa tačka je dovoljno velika da uzrokuje probleme za one koji imaju jedno oko. Srećom za većinu, dva oka nam dopunjavaju nedostatke slepe tačke.
Zašto je (gotovo) nemoguće da golicate sami sebe
Vaš mozak predviđa vaše pokrete, odnosno on i izdaje naredbu za iste i samim time već zna kakve reakcije će izazvati odeđeni pokreti. Tačnije, mali mozak prati pokrete tela, a takođe razlikuje očekivane i neočekivane senzacije. Kada pokušate sami sebe golicati, to je očigledno očekivana senzacija.
Istraživači na University College London testirali su golicanje samog sebe skeniranjem mozga ispitanika. Sken je otkrio da deo mozga uključen u procesuiranje dodira i užitka daleko jače reaguje kada nas neko drugi dotakne, i daleko slabije kada dotaknemo sami sebe. Kada su ispitanici golicali sami sebe, njihov mozak je koristio dve glavne informacije: pokreti prstiju i ruku i vizualne informacije kako bi predvideo dodir.
Dakle, ne možete se sami golicati, jer ne postoji element iznenađenja.
Vaš um luta oko 30% vremena
Da li ste sanjar? Prema naučnicima svi smo, najmanje 30% vremena. Neki od nas ipak lutaju malo više od drugih, što i nije loša stvar, jer naučnici tvrde da nam ovo lutanje uma pomaže da budemo kreativniji i da bolje rešavamo porbleme.
Prema Jonathan Schooleru iz UC Santa Barbara, ljudi obično misle da im um odluta za oko 10% vremena. Ipak, u normalnim svakodnevnim aktivnostima naš um luta do 30% vremena, u nekim slučajevima, na primer prilikom vožnje na auto-putu, um može lutati čak i do 70% vremena!
Istraživanje lutanja uma podstaknuto je redovnom frustracijom neuronaučnika. Kada god bi skenirali nečiji mozak prilikom određene radnje, oko 30% vremena mozak bi počeo uključivati i isključivati različite delove, potpuno nasumično, jasno pokazujući da subjekt više nije fokusiran na zadatak već da je negde odlutao i da verovatno po svojoj mašti ganja rozog jednoroga.
Lutanje uma je jako korisno. Dopušta nam da se fokusiramo na jednostavne zadatke, kao što su na primer vožnja automobila, dok se u isto vreme bavi višim ciljevima i pokušava da odgovori na drevno filozofsko pitanje: Zašto postojimo. Istraživači na UC Santa Barbara ustanovili su da ljudi čiji um luta više od prosečnih uglavnom bolje rešavaju svakodnevna životna pitanja, kreativniji su i uspešniji.
Vaše telo može proizvesti aspirin
Nedavna istraživanja su otkrila da se salicilna kiselina, aktivni sastojak aspirina, može prirodno proizvesti u ljudskom telu. Sve što treba da uradite jeste da jedete voće i povrće koje u sebi ima benzojevu kiselinu, koja se u našem telu pretvara u salicilnu kiselinu (aspirin).
Naučnici iz Škotske su prvi primetili da ljudi mogu imati salicilnu kiselinu u organizmu a da nisu uzeli aspirin. Ovo je dovelo do daljeg istraživanja gde su utvrdili da vegetarijanci imaju znatno veće količine ove kiseline, što i ne čudi s obzirom da se njihova ishrana zasniva na voću i povrću. Začini takođe mogu imati isti učinak, a posebno se izdvaja kari. Rezultati istraživanja su objavljeni u Journal of Agricultural and Food Chemistry.
Dnevno udahnete oko 550 litara čistog kiseonika
Pema pisanju Discovery-ja, prosečna odrasla osoba u stanju mirovanja udahne i izdahne oko 7 ili 8 litara vazduha u minutu. U proseku, oko 11.000 litara vazduha u samo jednom danu. Vazduh koji udahnete sastoji se od oko 20% kiseonika a izdahnete oko 15 posto istog. To znači da svakim dahom konzumirate oko 5 posto vazduha koji pretvarate u ugljen dioksid.
Dakle, prosečan čovjek dnevno udahne oko 550 litara čistog kiseonika, dok kod sportista ovaj broj može biti znatno veći.
Vaše zenice mogu otkriti da li vam se neko dopada ili ne
Ako izađete na sastanak sa nekom osobom, a ona zna da čita sitne znakove na vašem licu, ista vrlo lako može otkriti da li vam se dopada ili ne. Isto važi i za vas.
Postoje brojni mikroizrazi i položaji tela koji mogu odati nečije mišljenje, a jedan od najsigurnijih načina da kažete da li se dopadate osobi preko puta jeste da joj pogledate u oči. Ako su joj zenice proširene dok vas gleda, znači da ste joj vizuelno privlačni i prijatni za gledati. Ovo se ne dešava samo kada vam je privlačna osoba, već i kada posmatrate neki predmet koji vam se dopada ili neki lep prizor kao što je zalazak Sunca.
Zevanjem hladite mozak
Za većinu, zevanje je znak pospanosti. Nova studija sprovedena na Princetonu i University of Arizona pokazuje da bi zevanje moglo biti način na koji telo hladi mozak, onosno da je zevanje termo-regulatorna radnja.
Istraživači koji su proučavali zevanje otkiri su da zevamo više tokom zime, jer je temperatura spoljašnjeg vazduha hladnija nego unutrašnja telesna temperatura. Kada zevamo unosimo veću količinu spoljašnjeg hladnijeg vazduha u telo, što dovodi do hlađenja mozga. Istraživači su takođe otkrili da ljudi manje zevaju kada je spoljašnja temperatura ili jednaka ili viša od unutrašnje telesne temperature. Istraživanje je objavnjeno u Frontiers in Evolutionary Neuroscience.
Glad ne osećate kada vam je prazan želudac
Većina ljudi će pomisliti da im je želudac prazan čim osete glad, ovo nije tačno. Naš želudac ne zna kada je prazan, pa stoga i ne šalje nikakve informacije do mozga.
Za osećaj gladi odgovorna je krv. Kada u krvi ponestane dovoljno hranjivih sastojaka, ona šalje poruku do centra za glad u mozgu koji deluje na želudac i crijeva. U trenutku kad sve hranjive materije nestanu iz krvi, mozak ubrza rad želuca i creva, koja u tom trenutku počnu da krče.
Pored pravih, u vašem mozgu se nalaze i lažna sećanja
Da li vam se ikada desilo da se jasno sećate stvari za koje znate da se nisu dogodile? Ako nije, onda je velika šansa da jednostavno niste ni svesni da su neka od sećanja koje imate potpuno lažna. Naravno, niste jedini koje vlastiti mozak ponekad laže i stvara lažna sećanja, jer prema brojnim studijama, ovo se dešava svim ljudima.
Poznati eksperiment koji je sprovela Elizabeth Loftus 1994. godine je pokazao koliko je lako prevariti ljudski mozak i u njemu stvoriti lažno sećanje. Ona je uspela uveriti čak četvrtinu učesnika da su se kao mali izgubili u trgovinskom centru, a iako im se to nikada nije dogodilo, oni su postali 100% uvereni da jeste. Još jedan sličan eksperiment sproveden 2002. godine je uverio polovinu ispitanika da su se kao deca vozili u velikom balonu – jednostavno pokazujući im krivotvorene fotografske “dokaze”.
Ono što je dugo bila zagonetka je da li neki ljudi mogu biti osetljiviji na lažna sećanja od drugih – i, skladno tome, da li neki ljudi sa veoma dobrim pamćenjem mogu biti imuni na njih. Nova studija objavljna u Proceedings of the National Academy of Sciences odgovara na oba pitanja sa odlučnom NE. Lažna sećanja deluju na sve ljude – čak i na one koji imaju izvanrednu memoriju.
Boja vaše kose određuje njenu gustoću
Boja kose može odrediti koliko će biti kosa gusta, a plavuše (prirodne, naravno), su na vrhu liste. Prosečna ljudska glava ima 100.000 folikula kose, od kojih svaka u porseku proizvede 20 vlasi tokom života osobe.
Plavuše prosečno imaju 146.000 folikula. Osobe sa crnom kosom imaju oko 110.000 folikula, a osobe sa smeđom kosom oko 100.000 folikula. Riđokose osobe imaju najmanje gustu kosu, oko 86.000 folikula.
U proseku, trepnete 5,606,400 puta godinšnje
Prosečna osoba trepne 16 puta u jednom minutu, to jest, 15.360 puta za jedan dan (ako je budna 16 sati). Ova aktivnost koja traje 100-400 milisekundi čisti prašinu iz očiju i pomaže pri podmazivanju tečnosti preko očne jabučice.
Naučnici su otkrili da je ljudski mozak razvio posebnu sposobnost za ignorisanje ovih trenutaka totalnog pomračenja. Sam čin treptanja potiskuje aktivnost u nekoliko područja u mozgu odgovornih za otkrivanje promene u okolini, što nas sprečava da doživljavamo svet isprekidano.
Jedna od misterija za koju trenutno ne postoji objašnjenje je ta da žene koje koriste kontracepcijske pilule (oralno) trepnu za 32% puta više od ostalih žena i muškaraca.
Philtrum
Da li ste se ikada zaptali kako se zove i čemu uopšte služi udubljenje između gornje usne i nosa? Njegov latinski naziv je philtrum… i koliko do sada znamo, on ljudima ne služi apsolutno ničemu, iako su drevni Grci verovali da je to jedna od najosetljivijih erogenih zona.
Tehnički naziv philtruma je medijalna pukotina, a veruje se da je poseduju svi sisari. Dok kod nekih, poput ljudi, ovo udubljenje nema apsolutno nikakvu svrhu, kod drugih, poput pasa, ono pomaže da pljuvačka lakše dođe od usne do nosa, kako bi njuška ostala vlažna radi lakšeg prepoznavanja mirisa. Veruje se da nam philtrum više jednostavno nije potreban, jer se daleko više oslanjamo na vid, nego na čulo mirisa.
U proseku, provešćete 6 godina života sanjajući
U proseku osoba spava 8 sati dnevno. To znači da osoba prespava trećinu svog života. Od te trećine života jedan deo provedemo sanjajući, a prosečna osoba provede oko šest godina života u svetu snova.
A kada smo već kod snova, da li ste znali da su stari rimljani pričali svoje neobične i važne snove ispred Senata koji bi ih zatim tumačio i zaključio da li su važni za Rim? Da li ste znali da je najstariji sanovnik (otkriven do danas) napisan 1350 godine pre nove ere i da ljudi koji su odrasli gledajući crno beli TV mnogo više sanjaju crno bele snove? I na kraju, da li ste znali da možete sanjati samo lica koja se videli (ponekad ih ne možete zapamtiti sve, ali mozak može videti stotine lica dnevno)?
Vaši nokti ne rastu ravnomerno
Svima je jasno da nokti na nožnim prstima rastu sporije od noktiju na rukama, ali, da li ste znali da nokti na rukama rastu neravnomerno?
Nokti na prstima koji su najviše izloženi, o koji se najčešće koriste – najbrže rastu. Nokti rastu brže na ruci kojom pišete, a i na njoj rastu najbrže na najdužim prstima. Nokti takođe brže rastu leti nego zimi, a nokti kod muškaraca rastu brže nego kod žena – osim kad su trudne.
Nokti na rukama rastu otprilike 0,1 milimetar na dan, što znači da im je potrebno 100 dana da narastu 1 centimeter. Da bi se u potpunosti obnovili, potrebno je čekati 4 do 6 meseci. Za nokte na nožnim prstima potrebno je 12 do 18 meseci.
Vaše oči vas mogu upozoriti kada je vašem telu previše hladno
Naše telo ima mnogo načina da nas upozori da mu je hladno, a jedan od najuobičajnijih je drhtanje. Ali kada su temperature toliko niske da nam preti ozbiljna opasnost od hipotermije, naše oči su te koje nam daju jasna upozorenja da ulazimo u kritičnu fazu.
Kad hipotermija postane ozbiljna pretnja, krvni sudovi u očima se stisnu kako bi štedeli energiju. Ovo uzrokuje bol u očima, osećaj da su suve, kao da su pune peska, pa čak i privremeno slepilo.
Vaše telo svetli u mraku
Naravno, vaše oči ovo ne vide, ali ultra osetljive kamere mogu zabeležiti malenu količinu svetlosti koju ljudsko telo emituje.
Iako je već dugi niz godina poznato da sva živa bića proizvode malu količinu svetlosti, kao rezultat hemijskih reakcija unutar svojih ćelija, japanski naučnici su tek nedavno uspeli snimiti ovu pojavu kamerom. Većina svetla koje emitujemo je infra crveno svetlo (toplota), nevidljivo ljudskom oku, ali nešto malo tog svetla spada i u vidljivi spektrum – samo što je oko 1.000 puta tamnije od najtamnijeg svetla koje inače vidimo.
Možete preživeti i bez nekoliko organa
Svi organi u telu imaju važne funkcije u održavanju života, ali ukoliko se desi da čovek izgubi organ, dva, tri, ili čak i više, on i dalje ima solidnu šansu da preživi i doživi duboku starost. Ovo su neki od organa bez kojih možete preživeti:
Bubrezi: Ljudi imaju dva bubrega, ali nam je potreban samo jedan da bi preživeli. Ljudi mogu biti rođeni sa samo jednim bubregom, ili ostati bez jednog usled bolesti ili donacije, a da ovo malo ili nimalo utieče na normalan život i normalan životni vek. Tehnički gledano, ljudi mogu živeti bez oba bubrega, ali ovakav život zahteva dijalizu.
Pluća: Ljudi mogu preživjeti bez jednog plućnog krila. Kada se ono ukloni, ostatak pluća se širi i popunjava jedan do praznog prostora. Živeti sa jednim plućnim krilom obično ne utiče na svakodnevne poslove ili očekivano trajanje života, iako osoba više neće moći obavljati teže fizičke aktivnosti.
Slezina: Slezina filtrira krv i pomaže u borbi protiv infekcije tela, ali ona nije ključna za opstanak. Slezina može biti uklonjena ako je, na primer, oštećena. Međutim, osobe bez slezine su više sklone infekcijama, što može, ali ne mora, dovesti do dodatnih komplikacija.
Polni organi: Opšte je poznato da žene mogu živeti sasvim normalan život bez maternice, a muškarci bez testisa.
Debelo ceevo: Ljudi mogu živeti bez debelog creva, ali će možda morati nositi kesicu izvan svog tela za prikupljanje stolice. Međutim, danas se može obaviti hirurški zahvat koji stvara kesicu u tankom crevu, koja ima ulogu debelog creva, tako da osoba može nastaviti sa normalnim životom.
Slepo crevo: Ovaj organ, kako je poznato, može biti uklonjen bez posledica.
Čulni organi: Oči, uši, nos.
Žučni mehur: Ovo je organ koji služi kao rezervoar za žuč. On se može jednostavno hirurški ukloniti, a pacijent ponekad već sutradan može napustiti bolnicu i vratiti se normalnim aktivnostima za dve sedmice.
Želudac: Ponekad je potrebno ukloniti celi želudac iz tela (uglavnom zbog raka želuca). Čini se nemogućim, ali ljudi mogu živeti i bez ovog organa. U ovom postupku, tanko crevo se spaja na jednjak, a već nakon nekoliko sedmica nakon operacije, osoba bez želuca može jesti većinu hrane, doduše u manjim i češćim obrocima.
Prosečno ljudsko telo se sastoji od oko…
7.000.000.000.000.000.000.000.000.000 atoma (odrasla osoba, 70 kg). Od 41 hemijskog elementa koji se nalaze u većini ljudi, 99% atoma čine uglenik, vodik, azot i kiseonik (zajedno). Tačan broj atoma i elemenata varira sa starosti, ishrane i okolnih faktora, a neki od tih elemenata su potrebni za hemijske procese u telu, dok drugi (npr. olovo, uran) nemaju poznatu funkciju.
Ukratko, prosečan čovek od 70 kg ima oko 7 x 10 na 27 atoma (7 i zatim 27 nula), broj koji se može izgovoriti i ovako: sedam milijardi milijardi milijardi, ili na američkom i nemačkom govornom području, 7 oktiliona.
Izvor:pixelizam.com, Foto: Unsplash