Dok Englez prosečno troši oko 5 kilograma čaja godišnje, evropski ga narodi piju u znatno manjim količinama. Najveće čajopije na svetu svakako su Kinezi. Oni piju čaj već 4.000 godina! Evropljani su prvi put okusili čaj tek pre 300 godina.
Čaj što raste u Kini odavno je kultivisan, i nigde ne raste kao divlja biljka. Veruje se da su Kinezi uneli prvo seme čaja iz Indije. Kada su Britanci stigli u Indiju i otkrili čaj, počeli su saditi čitave plantaže čaja u Indiji i na Cejlonu. Tokom vremena ta je proizvodnja toliko napredovala da je količina izvezenog čaja sa Cejlona nadmašila izvoz čaja iz Kine.
Postoje dve glavne vrste biljke čaja. Kineski čaj raste samo do jednog metra u visinu, a indijski čaj može narasti i do šest metara. Listovi čaja, ako se ne beru, mogu dostići veličinu ljudske ruke. Međutim, mladi listovi pružaju daleko bolji kvalitet čaja, pa se zato kidaju još pre nego što se mnogo razviju. Tek posle treće godine biljka čaja daje prvu berbu, a prinos trogodišnje biljke je više nego skroman.
Na kvalitet čaja znatno utiče i nadmorska visina na kojoj se biljka uzgaja. Najbolji čaj raste na plantažama u visokim planinama. Čim se listići oberu, prenose se u fabriku, gde odmah počinje postupak prerade čaja.
Listovi se najpre razastru po policama da bi uvenuli. Zatim se prebacuju u mašine sa valjcima koji iz njih iscede sok. Crni i zeleni listovi potiču od iste biljke, sa tom razlikom što ćemo, ukoliko želimo dobiti crni čaj, zelene listove, koji su prošli kroz valjak, iznova razastrti i pokriti vlažnim krpama. Na taj način listovi čaja prođu kroz postupak vrenja i postanu crnkaste boje. Potom se listovi suše, sortiraju i pakuju.
Najbolji crni čaj dobija se od najmlađih i najnežnijih listića. Postoji još jedna vrsta čaja koja se najviše troši u Sjedinjenim Američkim Državama. To je tzv. ulong-čaj s Formoze. On nije niti zelen niti crn, budući da je samo delimično provreo. Čaj osvežava, jer sadrži kofein, kao i kafa. Pored toga, u čaju ima i tanina, koji mu katkad daje gorak ukus.
Izvor:geek.hr, Foto:Unsplash