Šta je friend zona? Ukratko, prijateljski odnos (najčešće heteroseksualni) dvoje ljudi u kojem jedna strana želi romantičnu vezu. Želi veću intimu, bilo da je u pitanju seks ili romansa, dok je druga strana sasvim zadovoljna trenutnim stanjem i često potpuno nesvesna želja svog navodnog drugara.
Danas možemo da prisustvujemo zanimljivoj dinamici. Devojke se neprestano pitaju – gde svi dobri momci nestaše. Najčešće je postavljeno u društvu drugih devojaka, oko stola. Nekad je postavljeno i nesrećnom muškarcu koji bi se sticajem okolnosti tu našao i u tom momentu bio primoran da brani čast svoga roda. Nekad je to pitanje opšte mesto, izjava činjeničnog stanja, a nekad je iskaz revolta i suvog očaja. Najčešće je bez odgovora. Ono pluta etrom od devojke do devojke koje gledaju jedna u drugu i priželjkuju rešenje. Pritom, često previde na drugom kraju sobe grupu muškaraca koji piju pivo ili igraju PES.
Pitanje je polu-retoričko. Jasan odgovor ne postoji, jer šta je konkretno dobar momak? Isto što i dobar dečko? Nešto što roditelji kažu dok te tapšu po glavi? Šta konkretno žene žele? To pitanje, pretpostavljam, ne vidite prvi put. Časopisi, sajtovi, televizija su puni članaka, opisa, saveta o savršenom, dobrom, jakom muškarcu. Ako niste upoznati, trk do trafike i uzmite sebi primerak (magazina, ne muškarca).
Ako uradimo presek pomenutih izdanja, možemo da zaključimo da žene žele jedno posebno stvorenje muškog oblika. Visok, jak, lep, stabilan, širokih ramena, vođa, dominantan, spreman na rizike, iskren i samostalan. Naravno, ne previše visok. Snažan, ali sa malo mesa na kostima. Naočit, ali ne i lepotan. I ta ramena da ne budu preširoka. Vođa i dominantan, ali da zna da bude i ponizan i da prati druge. Ali da drži do sebe i svog mišljenja. Osim kad treba druge da sluša. Samostalan, naravno, nije više dete, ali ženu da pita za sve, jer muškarci su veliki dečaci i treba ih nadgledati. Rizik, takođe, je veliki plus, kao i spontanost. Osim kad sve treba da se unapred isplanira i pređe stotinu puta. Određena doza telepatije je poželjna. Da zna šta žena želi i kada, ali nikako da bude pametnjaković i snishodljiv. Iskren, obavezno, ali ne potpuno iskren. Pravi muškarac zna kad treba da slaže.
Ako nešto može iz ovoga da se izvuče, onda je to da se ovakav muškarac, ako izostavimo ludnice, ne može naći. Količina mentalne gimnastike potrebne da bi se snašao u ovakvom sistemu uslova, preduslova i povratnih petlji bi posramila najveće umove našeg doba.
Možda mislite da je druga strana ove priče rasterećena ovakvih zahteva, ali, nažalost, to nije slučaj. I među muškarcima i među ženama vlada konfuzija ideala, želja i očekivanja kad su veze u pitanju. Da li je to zbog pogrešnih i zamršenih poruka koje jedni drugima šaljemo ili zbog pomenutih medija koji ne mogu da stvore uniformnu sliku trenutne situacije ili razbijanje tradicionalne muško-ženske dinamike koja je, iako arhaična, znala da umnogome uprosti ceo proces prilaženja, udvaranja i zajedničkog života? Činjenica je da mladi (i ne tako mladi) ne znaju šta žele. Znaju samo kako se osećaju zbog toga što ne dobijaju ono što žele.
Kad za nekoga kažemo da zna šta želi, to smatramo najvećim komplimentom. On ili ona imaju svrhu, cilj ka kome odlučno koračaju dok se mi, ostali, slepo odbijamo od zidova i udaramo male prste o nameštaj.
Ideal ne postoji. Postoji racionalizacija kojom pokušavaš da opereš svoje ne tako pametne odluke. I izgovori. Uvek se nađe mnogo, mnogo izgovora. Zbog izgovora ne izađeš sa nekim, jer nije ispunio tabelu preduslova. Zbog izgovora ostaneš sa osobom, jer ste već toliko godina zajedno i zbog izgovora varaš osobu s kojom si već toliko godina zajedno.
Ideal dobrog momka i sve nejasnoće koje idu s tim, je nešto što je revitalizovalo staru temu neuzvraćene ljubavi, iliti moderno, friend zone. Dok je neuzvraćena ljubav u neka davna vremena imala notu romantizma, avanturizma i prsta sudbine, na drugarsku zonu možemo samo da gledamo sa mešavinom sažaljenja, blama i razočarenja.
Šta je friend zone? Ukratko, prijateljski odnos (najčešće heteroseksualni) dvoje ljudi u kojem jedna strana želi romantičnu vezu. Želi veću intimu, bilo da je u pitanju seks ili romansa, dok je druga strana sasvim zadovoljna trenutnim stanjem i često potpuno nesvesna želja svog drugara.
Odnos, prijateljski, poslovni ili ljubavni, je svojevrsna socijalna razmena. Daš mi, dam ti. Osnovno za nastavak i uživanje u toj vezi je reciprocitet. Ono što daš, želiš da ti se vrati. Ako ne dobijaš onoliko koliko misliš da si zaslužio, ti to izneseš drugoj strani koja uzvrati ili ti smanjiš svoji doprinos. U toj kupoporadaji, oni u zoni smatraju da su daleko preplatili. Smatraju da su dali više, ali se ne bune. Čekaju da im druga strana uzvrati ili makar vrati kusur. Čekaju da druga strana to primeti i, nekim čudom, protumači njihove želje. Da shvati njihova neizrečena osećanja. A do tada se nalaze u ulozi prijatelja i na to gledaju kao na neku utešnu nagradu.
Kad u filmu naiđemo na ovakve smotane, nesrećne likove koji pate od neuzvraćene ljubavi i većinu svog vremena na ekranu čeznu za svojom dragom/im, mi navijamo za njih. Zašto onda, u stvarnom životu, ih često osuđujemo? Tu socijalni i rodni stereotipi donekle ulaze u igru. Kad su muškarci u pitanju, takva vrsta slabosti je predmet ismevanja. Od muškarca se očekuje da zna šta želi, te želje jasno iskaže i na kraju to (bilo da je to devojka, posao ili slava) uzme. Mnogi muškarci (pogotovo mladi) se u poslednje vreme, nisu baš snašli u toj ulozi.
S druge strane, ako muškarac nije jadan, jer ne može da saopšti devojci da mu se sviđa, onda je prevarant. Momak ne može da ima platonska ženska prijateljstva. Nema ženske prijatelje, samo žene sa kojima još nije spavao. Tako je i ovaj frendzoniran odnos samo još jedan način da se od te devojke ogrebe za intimni odnos. Ovde se previdi činjenica da želja momka nije samo intima, već ljubavna veza. Naravno, intimni odnos ulazi u igru, ali neiskreno je svesti njihove težnje na puko udaranje recki.
Kao i uvek, kad su veze u pitanju, zloupotreba, iskorišćavanja i uobičajene duhovne bede uvek ima. Ektremni slučajevi se svugde prepričavaju. Žena ili devojka koja je potpuno svesna osećanja njenog navodnog prijatelja i drži ga na povocu i iskorišćava za svaku glupost. Momak koji obleće oko devojke i izigrava dobrog prijatelja da bi joj skinuo gaćice.
Takvih slučajeva, naravno, ima i više nego što bi trebalo, ali ostatak mahom spada u grupu gde jedna stranka želi više u vezi, a druga o tome nema pojma. Muškarci najčešće postaju emotivna potpora i rame za plakanje. Nenametljiv prijatelj koji razgovara telefonom do kasno u noć i čeka da ona konačno napusti svog kretena od dečka. Devojke, s druge strane, se nađu u kombinaciji u kojoj žele više od povremenog muvanja i odnosa. Različite situacije, ista želja.
A za one koji kažu da je i prijateljstvo veliki dar? To je svakako tačno, ali prijateljstvo koje je jednostrano vrlo lako postaje metod samokažnjavanja i jama očaja i ozlojeđenosti u kojoj čamiš i čekaš promenu dok izigravaš otirač. Činjenica je da ti možda jesi negde čuo da je krotko i nenametljivo ponašanje ideal koji neke devojke traže. Možda je to izašlo iz njihovih usta. Možda vide podređivanje drugima kao znak predanosti, zanemarivanje sopstvenih potreba i ne vrednovanje sebe kao znak požrtvovanja i puzenje kao znak ljubavi. Možda racionalno odobravaju muškarce koji ponizno čeznu i čekaju da im se podari minut pažnje i služe drugima na račun svog ponosa, ali onaj gušterski deo mozga ih vidi kao slabe i bezvredne i, najvažnije, nedostojne partnere.
I zašto ostati u takvom stanju? Zašto održavati takav destruktivni odnos i držati takve ljude oko sebe? Pa ulizice su u ovoj, kao i svakoj drugoj situaciji, uvek korisne. Tu su da prihvate deo posla, preuzmu celu krivicu i budu momentalna podrška. Za sve su na dohvat ruke, osim za vezu ili, ne daj Bože, odnos. I lakše je, verovali ili ne? Kada svu moć nad svojom sudbinom staviš u tuđe ruke, tvoja odgovornost je minimalna. Onda lako možeš da se naslađuješ svojom patnjom i objavljuješ čistoću svog duha i namera. Kao kad kukaš o svojoj težini, krkaš kiflice i, pritom, govoriš kako ti nema pomoći. Kako je sve to van tvoje moći…
Ni jedna strana, ne računajući one slučajeve gde jedna strana s namerom oskorišćava drugu, ne želi da prihvati odgovornost. Jedna zavarava sebe kako je sve u redu, druga ne želi da iznese svoje želje zbog straha od raskida ili povredjenih osećanja. Jedna baca svu odgovornost u tudje krilo dok ova, svesno ili nesvesno, to ne primećuje.
Vraćamo se na izgovore. Izgovori održavaju friend zone odnos. Obe strane odbijaju da preseku i ostajemo samo mi koji to posmatramo i doživljavamo transfer blama.
Izvor: esquire.rs, Foto: Unsplash