Venecija je možda slavna po Trgu svetog Marka ili Mostu uzdaha, ali taj italijanski grad ima još jedan dragulj koji se često previdi – svoju lagunu.
Nekad stanište brojnih vrsta riba i ptica, u laguni je danas zbog ljudskog delovanja znatno porastao salinitet vode. Zato projektom zaštite okoline želi da se obnovi njena stara slava uvođenjem više slatkovodne vode.
“Ideja je da se stvori sredina koja je vremenom izgubljena zbog toga što su reke skrenute od lagune”, kaže liderka projekta Rosela Boskolo Brusa za AFP.
Rečni tokovi su skrenuti kako bi se isušile močvare i borilo protiv malarije, kaže Brusa, naučnica s Visokog instituta za zaštitu okoline i istraživanja (Ispra). Ipak, taj je potez imao nepredvidivu posledicu.
“To je dovelo do porasta slanih voda i pada broja močvarnih livada, dragocenih staništa za zaštićene vrste ili vrste koje se komercijalno eksploatišu”, kaže ona.
U laguni je vrlo tiho i jedini zvuk je od ponekog turističkog broda ili zova ptica močvarnica poput vivaka, šljuka ili čaplji.
Stručnjak Adriano Sfrizo sa univerziteta Ka Foskari u Veneciji kaže da su više od pola lagune bile livade rečnih trski i slane močvare, na površini od oko 17.000 hektara. Gradska četvrt Kanaređo čak je i dobila ime po italijanskom nazivu za trsku.
Danas je preostalo samo 34 hektara takvih staništa, dodaje on.
Trska tolerišu ograničenu slanost voda.
Ipak, u unutrašnjim delovima lagune gde bi salinitet prema skali trebalo da bude između 0 i 15, on je 30 što nije daleko od morske vode.
Nazvan “Oživljavanje lagune” projekat je pokrenut 2017. i dovodi rečnu vodu iz reke Sile u lagunu.
Iskopanim kanalom, koji je u funkciji od maja, reguliše se dotok slatkovodnog izvora vode zavisno o potrebama projekta i plimnim talasima.
Barijere su napravljene od biorazgradivih vlakana kokosa i omogućavaju zadržavanje slatke vode u ciljanim područjima gde trska treba da se razmnoži.
Cilj je da se obnovi ukupno 20 hektara staništa trski, kaže Sfrizo.
Karlo Markezi i Adriano Kroitoru pomno vade trsku pazeći da pritom ne ometaju ptice i potom ih sele par kilometara dalje kako bi počela da se stvaraju nova staništa trski.
“Obnovićemu lagunu da bude onakva kakvu su naši dedovi znali, mnogo bogatija ribom i pticama”, kaže Markezi.
Lokalni ribari i lovci takođe su uključeni u napore da se transplantiraju morske trave što će ubrzati povratak drugih vodenih biljaka.
“Laguna je naš život i naš svet”, kaže Masimo Paravićini, vođa amaterskog udruženja ribara i lovaca.
“Ako je sačuvamo, moći ćemo da uživamo u njoj koliko god možemo i potom je prepustimo našim sinovima”, kaže 58-godišnjak koji redovno volontira u tom projektu koji opisuje kao presudan za ekosistem.
Salinitet lagune se redovito prati kao i kvalitet vode, vegetacija i životinjski svet.
Mrežama se love vrste kako bi se prebrojale.
Neke su poput glavoča travaša zaštićene dok su druge poput deverike, lista, cipla ili brancina važni za izlov u ograničenim količinama, kaže Luka Skapin, naučnik sa univerziteta Ka Foskari.
Projektom koji se odvija uz podršku Evropske komisije takođe se želi da se privuku ptice poput crvene čaplje.
Izvor: N1, Foto: Unsplash