Zašto ljudi toliko žude da znaju i razumeju svet oko sebe? S jedne strane, to je ono što je pokretalo naš razvoj, i kao pojedinaca, i kao vrste. Ali, radoznalost, takođe, može da bude opasna, da nas odvede u greške, pa čak i padove. Pa, veoma smisleno pitanje je zašto nas ona toliko pokreće i, prosto, tera kroz život?
I, da li naučnici, uopšte, imaju definiciju ovog našeg unutrašnjeg pokretača, zvanog radoznalost? Znamo onu čuvenu poslovicu da je radoznalost ubila mačku. A, da li će i nas? Ili će nas, kao i do sada, pogurati napred?
Pa, radoznalost jeste podstičuća, jer tera bebe da uče, a nas odrasle da preživimo. Ako bismo definisali taj pojam, pa, svakako, nema takve koja bi bila “krst i pečat”, piše Live Science.
Vilijam Džejms, jedan od prvih modernih psihologa, radoznalost je označio kao “impuls za bolje saznanje”.
Ivan Pavlov je svojevremeno pisao da su psi radoznali, kada se radi o novim stimulusima, kroz “šta je to” refleks, što ih spontano tera da se usredsrede na nešto novo u njihovom okruženju.
Dok su se pokušaji da se pojam “radoznalosti” precizno definiše pokazali kao, u najmanju ruku, problematični, “naučnici se slažu da (radoznalost) znači prikupljanje informacija”, kaže profesorka sa Mančesterskog univerziteta u Britaniji, Ketrin Taumi.
I mnogi psiholozi se slažu da radoznalost nije u istoj ravni sa zadovoljavanjem trenutnih potreba, poput gladi ili žeđi, već da je motivisana mnogo višim, suštinskim ciljevima.
IZVOR: N1 I FOTO: Report.rs